Page 71 - BROJ 56 31.03.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Zar zaista pjevač misli to što pita

JE LI SARAJEVO

GDJE JE NEKAD BILO

Mnogo je sjećanja na Sarajevo. Oni koji su u njemu progledali
i prohodali. Oni koji su u njemu živjeli kratko u ranom
djetinjstvu, kao ja, i uzaludno se pokušavaju sjetiti nekih
trenutaka koji se, poput blijeska, pojave ispred očiju

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

vuči kao mitsko pitanje. Zar zai- neobaviješteni, onaj koji ne zna da to nazive raznih tekstova, knjiga ili kom-
sta pjevač misli to što pita?! Kao nije obično pitanje, nego bremeniti stih, pjuterskih kutijica.
da je ove riječi naslikao Giorgio basma, mantra... Najedanput (minule su mnoge godine
Zde Chirico. Ili René Magritte. Postoji, međutim, i drugi odgovor. otad), moj tadašnji veliki prijatelj, Saraj-
Djeluje poput nadrealističkog i me- Jednako tačan kao i onaj prvi. Proizla- lija, nasloni ruku na uho i onako, dertli,
tafizičkog paradoksa toliko moćno da zi, međutim, iz drugih premisa, nazna- zamumla ili zapjevuši, teško je bilo raza-
moraš uzdrhtati kad shvatiš šta taj iskaz čenih u uvodu. Naravno da nije. Jer, to brati, i onda i sad. Nisam znao je li to pje-
sve može značiti. Od heraklitovskih je Sarajevo sad samo u našem sjećanju. sma, pitanje ili razgovor sam sa sobom.
promjena do metafizičkog nadrealiz- Dert. Nisam ga upitao šta to znači. Zato što sam
ma i u najnovije vrijeme – nezamislive Basma. razumio. Bilo je to u mom rodnom gradu
epopeje opstanka. Izgovara ih neko ko Mantra. koji tad nimalo nije ličio na kerep. Sad
očito dugo nije bio u gradu, a istinski Ono što se tek u pjevanju da naslu- ga prevoze i zaustavljaju u raznim prista-
je vezan uza nj. titi. Opipati. Vidjeti. Mnogo je sjećanja ništima (onima s početka ovog teksta),
I pita on tako, a zapravo se prisjeća. na Sarajevo. Oni koji su u njemu pro- uvjereni da će tu vječno ostati.
Više se ne sjećam jasno kad sam ovo gledali i prohodali. Oni koji su u njemu Nedavno ga sretoh. Zaista ga godina-
prvi put čuo, ali bilo je to doista davno. živjeli kratko u ranom djetinjstvu, kao ma nisam vidio. Mislio sam da je živio
Sjećam se samo da mi se taj iskaz/izraz ja, i uzaludno se pokušavaju sjetiti nekih negdje u bijelom svijetu, a to se i poka-
učinio neobičnim jer na nj uistinu nije trenutaka koji se, poput blijeska, pojave zalo kao jednostavna i zanimljiva istina.
bilo odgovora. ispred očiju. (Istinsko su sjećanje samo Promijenio se kao što sam se i ja pro-
Mogao je biti tvrdnja. male plave kožne cipele iz tih godina, mijenio. Kao što je i zapisano, uvijek to
Zagonetka. koje mi je načinio, zaista majstorski, ne- bolje vide drugi. Promjene su iščezle u
Paradoks. poznati mi sarajevski obućar. Cipele još dugom, zaista dugom i nakon toliko go-
Ili ono što zaista jeste: poziv na sje- uvijek imam, jer ih je moja majka saču- dina potrebnom razgovoru. Podmladili
ćanje u kojem se susreću i prepliću sva vala. Dragocjen su mi talisman.) smo se u njemu. Gledali smo se i šutnja
sjećanja. Oni koji su u Sarajevu pronašli svoj je krijepila naše riječi. A onda sam se
Sve se u pamćenju premješta. grad i čiji je život dotaknuo nevidljivim prisjetio onog davnog trenutka.
Kuće. nitima svaki ćošak. Oni... Onaj koji pita - Zamislio si se?
Stabla. ne pita za njegove ulice i trgove, građe- - Ništa posebno. Ustvari, u zadnje
Trgovi. vine i vode, nego pita za sebe tu, pita za vrijeme stalno razmišljam o onome Je
Ljubavi. svoju mladost. li Sarajevo gdje je nekad bilo...
I takvi nas u snovima posjećuju. O svakom se gradu može tako pjeva- - I šta si zaključio, je li?
Pitam se koliko zaista razumije- ti, a ipak, koliko mi je poznato, postoje Završavam ovaj tekst dok gledam kroz
mo ono što izgovaramo. Pogotovo kad samo jedan ili dva čije se ime koristi u prozor kako snijeg pada na behar. Malo
je riječ o ovako nečem kompleksnom. ovoj krilatici svoga sjećanja. A Sarajevo je stihova iza kojeg se, kao iza ovog, na-
Naravno da jeste, odgovorit će svaki je sveopće sjećanje. Pjeva se, koristi za zire vječna inspiracija. n

STAV 31/3/2016 71