Page 76 - STAV broj 208

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Nema ga dok ne ode
TAJNA PLAVOG

TESPIHA

Starija garda džematlija pamti kako je, još prije rata, u nekoj od čaršijskih
Piše:
Safet POZDER kafana sjedilo i eglenisalo veselo društvo. Pričali su o tome ko bi mogao
sljedeći umrijeti. Fikro, tada znatno mlađi i vitalniji, uzima papir i piše
spisak “kandidata za onaj svijet”. Kafana se smije. Međutim, kako je
napisao, tako je i bilo. Baš tim redom, kroz koju godinu iz čaršije otišlo je
dosta ljudi. Od tada se s njim u te teme nije zalazilo

ad god čitam kazivanje o čuve- ostavljamo striktno na liniju, tako da je sve Nasavjetovao sam ga da mora biti mi-
nom čovjeku po imenu Uvejs iz moralo izgledati “pod konac”. Ako ga se ran i slušati doktore i da će uskoro ponovo
Jemena, koga časni Pejgamber htjelo naljutiti, a mnogi su uživali u tome biti u našoj džamiji. Tako je i bilo. Kroz
Knikada nije vidio, ali ga je izuzet- – kasnije ću shvatiti da je i on na taj način koji dan je izišao kući, a čim su doktori
no cijenio i volio, zastanem kod opisa ovog uživao, osjećajući se važnim – bilo je do- dali dozvolu da se može nesmetano kreta-
velikana, i to kod riječi “nepoznat na Ze- voljno samo bahato baciti tespih ili ga jed- ti, došao je u džamiju. Potrefilo se da smo
mlji, poznat na nebesima”. I, zaista, koliko nostavno ostaviti mimo predviđene linije, na namazu bili samo nas dvojica. Bio mi
li je samo ljudi koji su tu, možda do naših i eto ti galame s njegove strane. Dugačkim je s desne strane i dok smo bili na farzu,
vrata, u našoj ulici ili čaršiji. Susrećemo bi kažiprstom ljutito davao do znanja gdje primijetio je muhu na svom koljenu. Sklo-
ih svakodnevno, ali bez pretjeranog zapa- je čemu mjesto i prijetio da se “greška” ne pljenog i blago povijenog dlana, primicao
žanja. Rekao bih, primijetimo ih tek kad smije ponoviti. Naravno, ponavljali su se joj se, a onda snažno zamahnuo da je po-
odu. Žive tiho i nenametljivo, i otprilike i greška i kažiprst. klopi. Nije uspio. Uskoro je muha sletjela
tako i odu, kao da ih neko rukom odnese. “Šta nam ima u džamiji?”, pitanje je koje na moje koljeno. Da ne bih bio u prilici da
Takvi nam znaju itekako značiti, a neću nikada zaboraviti, kao ni situaciju u me, usred namaza mlatne po nozi, brže-bo-
posebno faliti kad ih ruka sudbine odne- kojoj je izrečeno. Naime, zbog problema sa lje sam predao selam. Čim smo završili sa
se sa sobom. srcem, od čega će kasnije i umrijeti, jedne zikrom i krenuli izići napolje, uslijedio je
Godinama sam se intenzivno družio i prilike smješten je u mostarsku bolnicu. njegov uobičajeni sarkastični komentar na
vrlo ugodno vrijeme provodio s čovjekom Boravak duže vrijeme u zatvorenoj pro- činjenicu da smo na namaz došli samo on i
koji se zvao Fikret. Uslijed zdravstvenih storiji, posebno u bolnici, za njega je bio ja: “Neka, neka, nemoj se gurati, nek bali-
problema koje je kao dijete imao, ostao je neizdrživ. No, kako je stanje bilo ozbiljno je prvo iziđu pa ćemo mi!” Obojica bismo
trajno uskraćen za određene uobičajene i kako mu je urađen i određeni operativni se smijali, a on bi bezbroj puta ponavljao
karakteristike, tipične za zrelog muškar- zahvat, druge solucije nije bilo. Zbog svo- svoje “neka, neka”. Poentirao bi riječima:
ca. To se, možda, ponajbolje manifestira- jih obaveza, nisam ga odmah mogao posje- “Neka, neka! Doći će oni. Ko ne dođe na
lo kroz njegov neobičan, brz i nerazgovi- titi pa sam otišao tek treći ili četvrti dan. nogama, doći će na leđima!”
jetan govor, kao i način kretanja, gegav Dočekao me upravo pitanjem o džamiji, a U procjeni ljudi, posebno onih iz dža-
i na momente teturav. Ne, nije bio lud, onda je pohrlio da mi ispriča sve što mu mijskog miljea, imao je svoje parametre.
premda su ga mnogi doživljavali i tako. se izdešavalo tih dana. Dežurni doktor sve Ako bi nekoga begenisao, niko ga nije mo-
Zapravo, određenim bi postupcima i sam je motrio pa me pozvao u svoj ured i pitao gao skuditi, i obratno. Imao je i onih koje je
ponekad znao skrenuti tuđe misli u tom šta sam ja Fikretu. Na konstataciju da sam držao u nekom međustanju – nit ih voli, nit
smjeru, ali je definitivno bio zdrave pa- mu tek poznanik, doktor je bio začuđen, ne voli. Zapravo, ako mu pruže koju mar-
meti i dobre duše. rekavši kako pacijent već tri dana nije riječ kicu, upadali bi u vrstu poželjnih, a ako bi
Druženja smo uglavnom otpočimali u progovorio. Pitao me o njegovom ponaša- škrtarili, gunđao bi za njima dok gvozdeni
džamiji. Bio je redovan na vaktovima, a ne- nju, da li je agresivan, je li ikada pokazivao novčić ne bi bio u njegovoj ruci. Svakom
rijetko bi prvi stizao u džamiju i nestrpljivo kakve suicidalne sklonosti i sl. Čudio sam džematliji dao je svoj nadimak i uživao je
iščekivao ostale. Često bih ga zaticao kako se pitanjima pa mi doktor pojasni kako je oslovljavati ih svojim domišljatim nazivima.
u džamijskom dvorištu mete opalo lišće ili pacijent nemiran, stalno pokazuje kako će Jedva je čekao da mu dadnem kakav
čisti snijeg. Jedva bi čekao da crkne neka od sebi rasporiti stomak i skočiti kroz prozor. zadatak, a određene sitnice radio bi i bez
silnih džamijskih sijalica pa da se on baci Naravno, razlog njegovog nemira bio je u toga. Tako bi povremeno skidao osmrtni-
na posao. Budući da je džamijska prostir- vezanosti za krevet, a stomak i prozor su ce s oglasne table, tvrdeći da, kad on skine
ka jednoobrazna, s linijama koje su jasno značili da se od hrane nikako ne može na- osmrtnicu, odmah na njeno mjesto dođe
označavale safove, insistirao je da tespihe jesti i da mu je u sobi prevruće. druga. Izlazimo, tako, iz džamije, idemo na

76 28/2/2019 STAV