Page 77 - STAV broj 208
P. 77

kahvu i prolazimo pored oglasne table. On   a dokaz da ga nije preboljela jeste i u tome   koncerata ilahija. Nisam imao ništa pro-
         sav ozaren skida osmrtnicu i sebi svojstve-  što ga je nekoliko puta tražila, i to dok nije   tiv. Ipak, on je bio potvrd na ušima pa bi
         nim pokretima očiju i ruku išareti da će tu   bio u kući. “Nesreća je kad ti sreća pokuca   pojačao ton toliko da su i komšije mogle
         doći druga. I, zaista, pijemo kahvu, zvoni   na vrata, a ti nisi kod kuće”, bilo je nešto   komotno sve čuti.
         mi telefon, javljaju mi za dženazu i traže da   što mi je često prolazilo kroz glavu dok bi   Bilo je vrijeme ikindije. Proučio sam
         dođu napraviti osmrtnice. Gledam ga, a on   on kazivao svoje ljubavne jade.   ezan i krenuli smo s namazom. Došao je i
         trijumfalno cvate.                    Bilo je tu i svakojakih anegdota. S po-  on, ali je bio toliko slab da se jedva dizao
            Starija garda džematlija pamti kako je,   sebnim nadahnućem kazivao bi kako je, kao   sa sedžde. Zatražio je da ga odvedem brici
         još prije rata, u nekoj od čaršijskih kafana   momak, u nekoliko navrata noćio u seoskim   da se ošiša i obrije. Odveo sam ga i do kuće.
         sjedilo i eglenisalo veselo društvo. Pričali su   pojatama oko Buturović Polja. Jednom je,   Odmarao je svakih petnaestak metara, du-
         o tome ko bi mogao sljedeći umrijeti. Fikro,   opet, ispred neke kafane uspio “maznuti”   boko i teško dišući.
         tada znatno mlađi i vitalniji, uzima papir i   nečijeg fiću. Naravno, nikada ranije nije   Sutradan ujutro bio sam na putu za Sara-
         piše spisak “kandidata za onaj svijet”. Kafa-  sjeo za volan pa se može samo pretposta-  jevo. Zazvonio mi je telefon i, čim sam vidio
         na se smije. Međutim, kako je napisao, tako   viti kako je urnebesna vožnja ta avantura   broj, znao sam o čemu je riječ. Ovaj put ga je
         je i bilo. Baš tim redom, kroz koju godinu   morala biti. Nasreću, a zamalo i na nesreću,   nekoliko starijih ljudi iz čaršije nadmudrilo.
         iz čaršije otišlo je dosta ljudi. Od tada se s   nije dugo trajala. Tačnije, trajala je do prve   Redovno im je govorio kako će ih ispratiti na
         njim u te teme nije zalazilo.      krivine. Tu se nasukao tako da ga je bezu-  mezarje. Ipak, oni ispratiše njega.
            Nekad ne bi bio raspoložen za priču pa   spješno izvlačio čitav autobus raje koja je   Obradovalo me to što je na dženazu doš-
         bismo samo sjedili i pijuckali kahvu. Nekad   slučajno naišla.        lo dosta svijeta. Ruku na srce, mnogima nije
         bi, opet, jedva čekao da nabacim kakvu temu   Kad je drugi put završio u bolnici, bilo   značio nešto posebno, ali je njegov odlazak
         kako bi razvezao jezik i razdragano pričao.   je jasno koliko je sati. Izišao je kući nakon   sve, na neki neobičan način, rastužio.
         Kako se nikada nije ženio, omiljene teme   nekoliko dana, ali vidno slab. Išao bih mu   Nije bio “neko”. Međutim, mnogo je
         bile su ljubav i djevojke iz mladosti. Bega-  svaki dan, ložio vatru i kupovao mu po-  onih koji su u čaršiji itekako bili neko i ne-
         jetu nikad nije prežalio, Ramizi bi često bio   trepštine. Za veliko čudo, kuća je blistala   što, pa ih danas rijetko ko i spomene. Mog
         pod kućom, bez konkretne povratne infor-  kao apoteka. Kako mu je majka umrla pri-  jarana Fikju – tako smo ga svi zvali – sva-
         macije, dok bi Mirsadi i bombonjere nosio.   je desetak godina, a otac još davno, živio je   kodnevno spominjemo i rado ga se sjećamo.
         Turio bi je negdje pod sećiju ili iza leđa, a   sam. Ipak, redovno je čistio i usisavao, a ni   On je, ipak, na neki svoj način to zavrijedio.
         kad bi se sijelo razilazilo, pružio bi joj slat-  kuhanje mu nije išlo loše. Pokazivao bi mi   A to smo spoznali tek kad je otišao. Tako
         ke poslastice i uživao u njenoj sreći. Da li je   slike iz mladosti i brojne predmete, ribar-  sam kazao i na dženazi.
         ona zaista bila sretna, je li marila za njega i   ske štapove, role i mnogo čega drugog što   U džamiji je koristio plavi tespih koga
         je li uopće i postojala, bilo je manje bitno.   bi po jeftinim cijenama kupovao po pijaca-  niko drugi nije smio, a nije ni pokušavao
         Begajeta i Ramiza stvarni su likovi – raspi-  ma. Ni sam nije znao šta će mu sve to, ali je   pipnuti. No, kako umrije Fikret, nestade
         tao sam se – dok sam o eventualnoj Mirsa-  redovno kupovao.           i tespiha.
         di dobijao oprečna mišljenja. Uvjeravao me   Uživao je da sijelimo i da nam usput   Sve sam po džamiji prebrao, ali kao da
         je kako se lijepo udala, ali joj je muž umro,   na DVD-u pusti kakav film ili neki od   je u zemlju propao.   n












































                                                                                                   STAV 28/2/2019  77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82