Page 47 - STAV broj 388

KRIVO SRASTANJE

O majstoru i majstorima
KADA SE PORUKA

SHVATI TRIDESET

GODINA POSLIJE

Kome je on u takvom ambijentu mogao kazivati i tumačiti Mesneviju?
Piše: Takve publike naprosto nije bilo. Međutim, koncem osamdesetih
Sadik IBRAHIMOVIĆ
ipak je počeo. Zašto? Naređeno mu je. Ko mu je to naredio? Ne
znam, a ni on o tome nikad nije govorio.

– Sve je skupo, užasno skupo, divlja- “Sine, ovaj je čovjek duhovna gromada, penzioniran, žena mu je rekla otprilike
nju cijena kraj se ne nazire, a i korona je a sjeo sam na njegovo mjesto zato da bih ovo: “Stari, eto, nahodali smo se, svako
ponovo počela mahnitati. Nije dobro, ni- se ugrijao energijom kakve na ovom svi- malo selili u drugi grad, svašta preko gla-
kako nije dobro i zaista ne znam ni šta ni jetu nema mnogo, rijetka je i dragocjena, ve preturili i krug se zatvorio. Ostarili
kako jer, potraje li ovo mučenje, a vjero- i bit će mi itekako potrebna.” smo i vrijeme je da se vratimo kući, u
vatno hoće, ne smijem ni zamisliti čime – Dakle, majstor je prepoznao majstora? Tuzlu.” I kadija je, premda dobro zna-
će rezultirati. Nego, znaš, sad se prisjetih, – Baš tako. jući gdje se i u šta vraća, ispoštovao že-
davno je kadija Mešić, još u ratu, govorio – Nažalost, malo znam o njemu. Znaš, ninu želju i pravo, zamijenio stan i vra-
da će u vremenima koja dolaze biti sva- slušao sam njegov ders samo jednom, pa... tio se u Tuzlu. A zatekao je ono što je i
šta. Dobro se sjećam, baš je tako rekao – Je li bio strog? očekivao: duhovnu pustinju. Kome je
bit će svašta. Ti si ga dobro poznavao, pa – Nije. Primjerice, mada je bio nepu- on u takvom ambijentu mogao kaziva-
misliš li da je pod tim podrazumijevao i šač, ponekad bi izvadio kutiju cigareta i ti i tumačiti Mesneviju? Takve publike
ovo zlo koje nas združeno napada sa svih ponudio one koji puše. Naravno, iz pošto- naprosto nije bilo. Međutim, koncem
strana – reče mi neko ovih dana. vanja prema njemu, cigaretu niko ne bi osamdesetih ipak je počeo. Zašto? Na-
– Ne znam. A nisam ga ni dobro zapalio, ali, katkad, a u svakom društvu ređeno mu je. On je to javno, u džamiji,
poznavao. nađe se kakav edebsuz, neko bi i zadimio, obznanio i obavijestio prisutne – pazi,
– Kako to? Pa bio si u njegovoj blizini! no kadiji to nije smetalo. obavijestio, a ne pozvao – da će početi
– Kadija je bio majstor, a ja šegrt. Samo – Zaista? I to da čujem! A, reci mi, je s dersovima iz Mesnevije. Ko mu je to
majstor može prepoznati i vrednovati dru- li vam davao kakve preporuke, savjete? naredio? Ne znam, a ni on o tome nikad
gog majstora, šegrt nikad. – Otvoreno nikad, indirektno uvijek. nije govorio. Eh, sad, drage volje ili ne,
– Preskroman si. Znaš li kako se savija pita u tepsiji? u to ne bih ulazio, bojim se, pogriješit
– Preskroman ili ne, to je tako. Uosta- – Naravno. Krene se od sredine tepsije ću, ali, kako god, predano je djelovao,
lom, i kadija je bio jako skroman, odno- ka rubovima, ono, koncentrični krugovi, prilagođavao, koliko je mogao, Mevla-
sno nije bio razmetljiv, sujetan, a kada bi kao kad baciš kamen u mirnu vodu. Za- ninu misao uglavnom neukoj publici,
prepoznao većeg majstora od sebe, odavao što me to pitaš? trajao kratko, svega četiri godine, i osta-
bi mu dužno, zapravo, veliko poštovanje. – On je u svojim istupima radio suprot- vio iza sebe neizbrisiv trag. Dakle, uspio
Tako, a ovo mi je pričao njegov sin Omer, no. Počeo bi s nekom naoko ordinarnom je, premda mu okolnosti apsolutno nisu
u kućnu posjetu došla mu je visoka dele- pričom, recimo, o službovanju u Stocu ili išle naruku, a što je, opet, dobra pouka
gacija koju je predvodio tadašnji muftija, a Sarajevu, a zatim bi, malo-pomalo, priču i pouka za sve obeshrabrene, maloduš-
današnji reis Kavazović. Među njima bio usložnjavao, primicao se ka sredini “tepsi- ne, za sve one koji razboritosti u glavi
je i čuveni šejh Mujić. Kadija je bio bo- je”, indirektno pri tome odgovarao na ne- imaju, a duhom su klonuli.
lestan i sam nije mogao ustati iz kreveta. postavljena mu pitanja, nerijetko i na ona – Vidi, vidi... Nisam razmišljao na
Vrata je otvorila kadinica i, premda ga ni- koja, barem meni, nisu bila ni nakraj pa- takav način, zaista nisam. Pa on je, da-
kad ranije nije vidjela niti je uopće znala meti, tako da bih, na koncu, a da ga ništa kle, svojim primjerom svima nama slao
ko je, poljubila je šejha u ruku. Nakon što ne pitam, dobio mnogo odgovora, mnogo indirektnu, ali kristalno jasnu poruku, a
se pozdravio s gostima, uveo ih u dnevnu više no što sam mogao i očekivati. Dakle, ja to nisam... Čovječe, trideset godina mi
sobu i smjestio, Omer je ušao u očevu sobu trebalo je samo pažljivo slušati i usvajati je trebalo da to shvatim! Bruka, sramota!
i, sav u čudu, ugledao kadiju na nogama i neizravno izrečene savjete i preporuke, – Eto, shvatio si, pa ne budi prestrog
odjevenog kao za izlazak. Gosti su se, veli a, kako rekoh, bilo ih je zaista mnogo. prema sebi, ne idi iz krajnosti u krajnost,
Omer, zadržali kratko, poželjeli domaći- – Nego, sve hoću da te pitam, a uvijek ni to nije dobro.
nu od dragog Boga svako dobro i otišli. zaboravim, čuo sam od nekog da se kadi- – Upravu si, neću. Nego, da ti kažem,
Kadija je smogao snage da ih isprati, a ja i nije baš drage volje prihvatio držanja plodotvorni su ovakvi razgovori. Mogli
potom se vratio u dnevnu sobu i sjeo na dersova iz Mesnevije. Je li to tačno? bismo češće ovako. Šta misliš?
mjesto na kome je tokom posjete sjedio – Vidi! On je najveći dio života pro- – Tu sam, dođi kad god hoćeš, pri-
šejh Mujić. Omer ga je upitno pogledao, veo u Visokom i ondje mu je bilo do- čat ćemo.
a otac mu je jedva čujnim glasom rekao: bro, često je to naglašavao, a kada je – Dogovoreno. n

STAV 12/8/2022 47