Page 41 - STAV 114 11.05.2017

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Između škole i ludare
budalama niko

ništa ne može

Dok sjedam, krajičkom oka spazih da dva stola iza mene,
Piše:
sadik ibrahimović skamenjenog pogleda i usukan u sebe, sjedi lik poznat mi pod
nadimkom Bili: šizofrenik, narkoman, grebator i nasilnik, jedan
od brojnih takvih u ovom zaista temeljito unesrećenom gradu.
Niko mu ništa ne može. Napravi izgred, policija ga privede,
pa sprovede u ludaru. Ondje ga zadrže neko vrijeme, tretiraju
agresivnom terapijom, dovedu u kakav-takav red, otpuste iz
bolnice, a Bili ponovo isto

s roditeljskog sastanka. Zamolili stav.ba

ola je pet, kasno sunčano popod-
– Odlučio sam baviti se muzikom
Dok sjedam, krajičkom oka spazih da
– veli.
dva stola iza mene, skamenjenog pogleda
ne. Vraćam se kući iz gimnazije
nadimkom Bili: šizofrenik, narkoman, gre-
Pme rođak i njegova žena da odem i usukan u sebe, sjedi lik poznat mi pod – Lijepo.
– Ali, ništa Bosna i to, odmah svjet-
umjesto njih jer, kako vele, stanje je urgen- bator i nasilnik, jedan od brojnih takvih u ska karijera!
tno, a prisustvo jednog od roditelja neizo- ovom zaista temeljito unesrećenom gradu. – Tako treba.
stavno. Oni, pak, ne mogu doći u školu: Niko mu ništa ne može. Napravi iz- – Shvatio sam da ljudi pojma nemaju
on vozi kamion i gotovo je neprestano na gred, policija ga privede, pa sprovede u šta je vrhunska umjetnost, šta je vrhun-
putu, ona, bez slobodnog dana i godišnjeg ludaru. Ondje ga zadrže neko vrijeme, sko umjetničko djelo i ja ću im to dati!
odmora, hrmbači od jutra do mraka kod tretiraju agresivnom terapijom, dovedu – I to je dobro.
jednog od lokalnih robovlasnika. u kakav-takav red, otpuste iz bolnice, a – Eh, sad ćeš vidjeti šta je vrunska
Na sastanku, opet, barem što se njiho- Bili ponovo isto. umjetnost – reče Bili, diže se, zagrabi
vog sina tiče, ništa dobro: gomila jedinica, Prilazi mi i ljubazno pita može li sje- preko ulice ka štandu s knjigama, uhva-
još više neopravdanih izostanaka, vlada- sti za moj sto. Rado bih ga sikterisao, za- ti kratak zalet, zveknu đonom u štand
nje loše, šanse da se izvuče na popravni pravo, otkantavao sam ga mnogo puta, i, kao što to pjesnik reče, sve se razbi,
nikakve, a gubitak školske godine i po- ali sada ne mogu, nemam ga na oku, a, prosu, rasu.
navljanje razreda jasni kao dan. ako tako odreagiram, mogućnost da mi Prodavac knjiga, očito svjestan da je
Poznajem razrednika, molim ga da, bocom ili pepeljarom razbije glavu sa- besmisleno prebiti ga, reda mu sve po
ako ne zbog njega, a ono zbog roditelja i svim je izvjesna. spisku i kupi razbacane knjige, a Bili se
mene, pomogne dečku i izvuče ga na po- A ni kafić ne želim mijenjati. Naro- histerično smije i dovikuje mi: “Ovo je
pravni, no, on nemoćno širi ruke i od- čito ne zbog raznih i silno namnoženih umjetničko djelo!” I ode.
govara kako bi od srca pomogao kada bi bilija, sveprisutnih, napornih, bolesnih, Dižem se i ja, jer znam šta slijedi: po-
M. makar ponekad prisustvovao nastavi nasilnih, onih zbog kojih sam se, ne- licija, zapisnik, izjave očevidaca...
i dodade da se ne sjeća kada je posljednji majući drugog izbora, samoprognao u – Gospodine, gospodine! Nemojte
put bio na njegovom času. halvetov halvet, onih zbog kojih se ono ići! Sad će policija! Vidjeli ste da je on
Iz škole izlazim utučen. Ne volim biti malo preostalih normalnih ljudi raspitu- to uradio, morate svjedočiti – mlađahni
glasonoša loših vijesti, a lagati ili uljepša- ju za mene, gdje sam, kako sam, šta je sa će prodavac iza mojih leđa.
vati grozno stanje u dnevniku ne mogu mnom, jesam li živ. – Ništa je ne moram, drago dijete,
i ne smijem. Odlučujem predahnuti u “Boj se ovna, boj se govna, pa kad ću baš ništa! A nemam ni vremena! Žu-
osunčanoj ljetnoj bašči, sabrati se i smi- živjeti”, prođe mi glavom dok Biliju ru- rim! Valja mi svjedočiti protiv drugog
sliti šta mi je činiti. kom pokazujem da sjedne. Bi lija! n

STAV 11/5/2017 41