Page 37 - STAV 114 11.05.2017

sudbina poigrala. On je prvo bio čovjek,
pa sve ostalo. Čist, otvoren. Nikada ga ni-
sam vidio ljutog, uvijek miran, staložen,
nasmijan”, sjeća se Ćatić. Kada je devetog
maja 1992. godine formirana Prva drinska
brigada, na njenom je čelu bio Zaim Ima-
mović. Ime mu znači vođa, bio je, pišu nje-
govi saborci, vojskovođa posebnog kova,
nevjerovatnog smisla za motivaciju sabo-
raca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred
svojih vojnika. Borac koji nije čekao nego
upadao u dubinu i tako uništavao neprija-
telja. Bio je šest puta ranjen. “Prvi naš su-
sret bio je na Grepku 1992. godine, izišao
je nabaviti oružje za deblokadu Goražda.
Sjedili smo pred bajtom Ferida Buljuba-
šića, komandanta na Grepku. Rekao mi Porodica i saborci: Ernest Imamović, Ferid Buljubašić,
je da na tim prostorima ima puno naroda Edin Vranj, Mirsad Ćatić, Nedim Alagić i Himzo Selimović
iz Rogatice, zbog toga sam ga poslušao i s
rahmetli Hasom Turčalom prešao sam na ŠesT ranjavanja se s ‘prijatelju’, ‘čuješ, prijatelju’, ‘idi, pri-
ove prostore i formirao Rogatički bataljon, Početkom 1995. godine s komandantom jatelju’... Sve svoje borce smatrao je svojim
koji je bio u sastavu Drinske brigade”, priča IBOG-a Feridom Buljubašićem Imamović prijateljima, iskrenim Bosancima. Često
Nedim Alagić. “Poslije toga, od tri bataljo- izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodne smo razgovarali o tome, nažalost, vrije-
na napravljena je Prva rogatička brigada. teritorije, kako bi pomogao da se obruč me je to pokazalo, da je Podrinje početak
Sa Zaimom sam bio u puno akcija, kako probije izvana. Preuzima komandu u 14. i kraj svega za BiH. Onoliko koliko imamo
na ovim prostorima, tako i dalje u okviru diviziji Prvog korpusa u Tarčinu, postaje Podrinja, toliko imamo Bosne. Nažalost,
14. divizije, koja je imala zadatak debloka- gospodar Treskavice, osvaja Malu Ćabu, mislim da naša politika svih ovih godina
du Goražda. Zajedno smo provodili puno Pašinu planinu, Vratlo, Krajačice, Klanac, to ne uviđa. Zaim je to znao i zato je i po-
vremena, pričali o akcijama za oslobođenje Hum, Lupoč... “Zaim Imamović je poginuo čeo ovdje, na ovim drinskim prostorima.
Goražda, što je bila naša najveća želja. Nje- kao komandant divizije na prvoj borbenoj Nažalost, i poginuo je ovdje, na obronci-
mu bi to vjerovatno i uspjelo, dobar je dio liniji. To je najviša komandna dužnost na ma Rogoja, na svom putu ka Drini.” Zaim
teritorije zauzet, ali ga je zaustavila smrt.” kojoj je u Armiji BiH neko tokom rata iz- Imamović poginuo je 9. oktobra 1995. go-
stav.ba
gubio život”, kaže Ferid Buljubašić. “Kada
dine, u borbi na Rogojskoj gredi, na prvoj
se sjećamo Zaima, često se prisjetim kako
liniji, svega nekoliko dana pred kraj rata.
je bio veoma mlad. Kada je ovdje došao,
Nekoliko dana ranije, njegovi su borci po-
imao je samo 31 godinu. Poginuo je u 34.
bjeđivali na Treskavici, spuštali se viso-
godini. Vodila ga je hrabrost, veliko srce,
patriotizam. Borcima i saborcima obraćao vima ka Trnovu. Dan-dva pred pogibiju,
Zaim je šesti put bio ranjen. Traženo je od
njega da ostane, da se oporavi. Nije htio.
Zaim, KaKo Ga je Uzeo je u ruke svoju motorolu, oružje io-
nako nije nikada nosio sa sobom i krenuo
velija vidio među svoje borce. “Zaimovo tijelo stavio
sam u vreću, ne znajući da je to on. Gene-
ral Nedžad Ajnadžić ga je kritikovao jer
smo dva-tri dana ranije s 300 boraca ušli
u dubinu prema Zvijezdi i tamo ostali u
okruženju. Noć prije pogibije kritikovali
su ga, tražili od njega da ne ide na liniju s
vojskom. Nije poslušao”, sjeća se Nedim
Alagić Peda. “Sutradan sam bio ranjen.
Zaima su zvali na motorolu, nije se jav-
ljao. Javili su nam da ima ranjenih vojnika,
Jedna od najpoznatijih fotografija na- da helikopter leti prema nama. Ušli smo
stalih tokom agresije na BiH jeste ona u helikopter i, pošto sam bio ranjen u li-
Zaima Imamovića i njegovog bliskog jevu ruku, desnom sam pomagao unositi
saradnika Zaima Bešovića tokom pla- ranjenike. Vidio sam jedno tijelo u vreći.
niranja oslobodilačkih akcija na Bje- Kako se helikopter punio, ostao sam na
lašnici u ljeto 1995. godine. Nastala repu. Vreća mi se našla na krilu. Momak
je spontano. Nijedan od njih nije znao iz Fočanske brigade mi je dao neku cedu-
da ih se fotografira. Autor je fotografi- ljicu na kojoj je pisalo ‘Imamović Zaim’,
je Velija Hasanbegović, danas urednik pogrešno godište i dijagnoza doktora na
fotografije u našem magazinu, koji je latinskom jeziku. Pisalo je i ‘Lične stva-
tada imao 19 godina i bio vojnik Zai- ri su na mejtu’. Otvorio sam vreću. Vidio
ma Imamovića u 14. diviziji Armije BiH. sam Zaimovo lice. I dalje se više ničega
ne sjećam.” n

STAV 11/5/2017 37