Page 52 - STAV 114 11.05.2017

DRUŠTVO

u jednom nije pronašla imame. Ostalo je
još samo da odu u obilazak logora na Ma-
njači. Bilo je to u junu 1992. godine, u toj
grupi bio je i Aljo Halilović.
“Bilo nas je sedmoro, između ostalih,
predstavnici Merhameta, Crvenog križa
i Helsinškog komiteta za ljudska prava.
Pripremili smo neke pakete da damo tim
našim ljudima kada dođemo. Logor Ma-
njača činile su tri velike hale, u svakoj se
nalazilo oko 400 ljudi. Ukupno je u halama
bilo 1.200 ljudi. Susreli smo se s koman-
dantom logora koji nas je uvjeravao da to
nije logor, već neka vrsta mjesta u kojem
te ljude čuvaju određeno vrijeme. Među
zarobljenicima je bilo Hrvata iz okoline
Jajca, ostalo su bili muslimani. Obratio
sam se kratko svim tim ljudima, kazavši
da smo došli u obilazak logora i zamolio ih
da slobodno kažu sve što ih muči, kazavši
da ćemo mi to prenijeti u javnost. Narav-
no, svi su šutjeli jer niko nije smio javno
bilo šta kazati. Dok sam prolazio kroz tu
masu ljudi, osjetio sam kako mi u džepo- i to je tada mnogo značilo za Merhamet. odveli su nas u veliku dvoranu u kojoj smo
ve trpaju nešto. Kada sam se vratio kući, Kasnije sam u jednom od tih konvoja i ja se susreli s našim ljudima. Pripremili su
vidio sam da su to ceduljice s porukama izašao s porodicom, a u drugom konvoju nam prevodioce i obavili s nama razgovor.
uglavnom namijenjenim porodici. Sjetio sam kasnije dobio vijest da je Ferhadija Dobili smo i advokata koji nam je bio na
sam se da je na Radiju Sarajevo u to vrijeme srušena”, prisjeća se efendija Aljo. usluzi. Nakon toga su nas raspoređivali. Ja
išla emisija Pokidane veze koja je nastojala sam bio raspoređen 500 kilometara na sje-
spojiti ljude koje je rat razdvojio. Nazvao od ZaGreba do osla ver Norveške, u grad Trondheim, u kojem
sam ih i objasnio im o čemu je riječ, a oni Po dolasku u Zagreb, Aljo Halilović sam bio smješten u bungalov u sklopu tu-
su mi rekli da sastavim obraćanje i da će nastavio je humanitarni rad. Islamska za- rističkog kampa. Nisam mislio da ću ikad
da to ide, oni su to moje javljanje pusti- stav.ba
jednica Zagreba opunomoćila ga je da vodi
više raditi kao imam. Međutim, u kampu
me oni ponovo nazvati da to sve kažem,
a oni će to lijepo snimiti, pa mi pustiti da
sam sreo nanu koja je, čistivši lišće ispred,
kamp u kojem je bilo 350 izbjeglica iz Bo-
sne i Hercegovine, među kojima stotinjak
ponovo poslušam i odlučim da li će to ići u
sama sa sobom razgovarala i pitala se da li će
eter. Nakon što smo to obavili i ja se složio
ovdje u Norveškoj moći klanjati u džamiji
djece. Tu mu je dodijeljeno još šest imama
li u emisiju. Telefon mi je počeo zvoniti. i mualima koji su mu pomagali. U Hrvat- kao što je to mogla u Bosni i Hercegovini.
To me motiviralo da odem kod šefa kampa
skoj ostaje do sredine augusta 1993. godi-
Između ostalog, nazvala me žena od čijeg ne. Kada su počeli sukobi između HVO-a i zatražim prostor za džamiju, a on nam
sam sina pročitao cedulju. On je iz Srbije i Armije Republike BiH, postalo je teško je odmah dodijelio jedan objekt. Tu smo
došao u posjetu rodnom mjestu i uhvatila živjeti kao Bošnjak u Zagrebu i morali su, formirali bošnjački džemat i odmah upi-
ga je racija, pa je završio u logoru. Taj put u kaže, gledati gdje dalje da idu. Put ga je od- sali 60 polaznika mektepske nastave. Bio
Manjači nismo pronašli ni jednog imama, veo u Norvešku, u kojoj je nastavio raditi je to prvi moj džemat nakon dugo vreme-
kasnije ćemo dobiti obavijest da je dovede- kao imam. I danas živi u Oslu. na, a ubrzo smo formirali i našu Islamsku
no 14 imama i sve smo ih uspjeli izvući iz “U to vrijeme, granice Njemačke, Au- zajednicu 1996. godine i dobili dekret od
logora. Među njima je bio i bihaćki muf- strije, Francuske, Švedske i Švicarske bile reisul-uleme. Poslije smo raspoređeni po
tija Hasan Makić. Spasili smo ih tako što su već zatvorene. Te države više nisu pri- stanovima u Trondheimu. Ostao sam 11
smo ih predali Međunarodnom crvenom male izbjeglice. Otišli smo u ‘Croatia Air- godina. Nakon što se mnogo mojih dže-
križu, koji ih je izvukao dalje. Kasnije se lines’ i upitali ih da li ima još zemalja koje matlija odselilo, tražio sam od Islamske
formirao konvoj za Zagreb koji je dovozio primaju izbjeglice. Obavijestili su nas da zajednice da me premjesti u Oslo, gdje su
hranu, a ja sam bio zadužen da pratim taj Norveška prima, ali samo još sedam dana. mi bila djeca. S obzirom na to da u Oslu
konvoj. Išli smo s kamionima ‘Caritasa’ i Na brzinu smo kupili karte i spremili se da nije bilo posla za mene kao imama, mo-
dovozili smo hranu svake dvije sedmice, idemo u Norvešku. Kada smo stigli u Oslo, rao sam putovati od džemata do džemata
koji nisu imali imame i tako raditi skoro
“Taj put u Manjači nismo pronašli ni jednog imama, kasnije do penzije, a dvije godine pred penziju
ćemo dobiti obavijest da je dovedeno 14 imama i sve sam radio i kao taksista da ispunim staž”,
smo ih uspjeli izvući iz logora. Među njima je bio i bihaćki kaže Aljo Halilović.
Aljo je sada penzioner. U Bihaću je
muftija Hasan Makić. Spasili smo ih tako što smo ih predali kupio stan i živi na relaciji Oslo – Bihać.
Međunarodnom crvenom križu, koji ih je izvukao dalje. Kasnije U slobodno vrijeme svira saz s prijate-
se formirao konvoj za Zagreb koji je dovozio hranu, a ja sam ljem, bihaćkim skladateljem i muziča-
bio zadužen da pratim taj konvoj. Kasnije sam u jednom od tih rom Husnijom Malkočem. Želja mu je da
snimi album kako bi otrgao od zaborava
konvoja i ja izašao s porodicom” stare tradicionalne bošnjačke muzičke
instrumente. n

52 11/5/2017 STAV