Page 54 - STAV broj 188
P. 54
kaže da mu je sada jedina satisfakcija što zanimljiv i moderan život: “Amaterski se
je tadašnjem kustosu Muzeja grada davao bavio slikarstvom, vozio je motor, imao
negative kako bi izradio fotografije koje je kameru i projektor, pa je djeci iz po-
Muzej nije imao. rodice često prikazivao filmove. Volio je
i pozorište, bio je sportista, zaista je bio
“Nažalost, on mi je vraćao sve te nega- svestran. Amidža je puno volio fotografi-
tive nazad. Kažem nažalost, zato što je sve ju, stalno je radio. Išao je često na uranke
to stradalo tokom agresije zajedno s rad- i tamo radio fascinantne fotke. Jedne pri-
njom. Na tim fotografijama je bilo svega. like mu kažem: ‘Joj, amidža, i ja bih rado
Ustaša, partizana, Nijemaca, nema čega pošla s tobom na jedan uranak’, a on bez
tu nije bilo. Vojska dođe, vojska ode, a fo- pola riječi odgovori: ‘Pa hajde!’ A dobro
tografu valja slikati ko god da je na vlasti, je vozio onaj motor, pa smo stalno moto-
inače, ode glava. Na spratu je imao atelje rom od Telala preko Vratnika išli na Ba-
u kojem bi se izrađivale fotografije. Tako- kije. On na motoru, a ja u onoj prikolici,
đer, Nusret je imao ogromnu biblioteku, kao djevojčurak. Blizu Škaljića je imao
izuzetno bogatu. Sve je to što razneseno kuću na dva sprata. A da samo znate ka-
nakon njegovog preseljenja, što uništeno kve je stvari imao u kući, pokućstvo, kao
tokom agresije”, tugaljivo će Grabonjić. u filmovima. A umio je živjeti. Dosta je
i putovao, a od gradova je posebno volio
Imao je sportskog konja, alata kojeg Istanbul, gdje je imao rodbinu”, prisje-
je držao na Bakijama u svojoj kući. Sali- ća se Saliha.
ha Grabonjić, kćerka Safeta Halačevića,
prisjeća se da je Nusret vodio izuzetno
54 11/10/2018 STAV
