Page 55 - STAV broj 188

Začuđujući motivi

KRATKA BAŠČARŠIJSKA MINIJATURA OBJAVLJENA
U “OSLOBOĐENJU” 16. JANUARA 1970. GODINE

“Nasmij se, sine, sad će tica...”, ubjeđivao je ozbiljno fotograf “Vjerujte, zaljubljen sam u svoj posao, iako mi je oslabio vid, va-
Nusret Halačević bucmastog dječačića koji je plašljivo raširio ljda zbog neprestanog mijenjanja svjetla, i mada sam već star i
oči. Nusret je stajao iza stare “salon” kamere, koju je, poslije umoran. Možda bi bilo dobro da odem u penziju, ali kad to još
nam reče, kupio još 1931. godine od pokojnog majstora Kuz- nije regulisano za nas zanatlije...”
manovića za ondašnjih 15.000 dinara. Kad smo polazili, Nusret nas je pozvao da drugi put dođemo
Nusret Halačević, jedan od najstarijih živih fotografa u Saraje- njegovoj kući, jer, kako reče, tamo ima uređene bosanske sobe
vu, počeo je da radi svoj zanat prije četrdeset godina u svojoj i nošnje svih naših naroda.
današnjoj radnjici – usred Baščaršije. A, tada svijet nije mogao “Slikaću vas u kojoj god hoćete nošnji – za uspomenu.”
da se načudi neobičnom poslu koji donesoše stranci u Bosnu.
Ljudi su s nepovjerenjem obilazili oko čudnih aparata, koji, “eto,
čovjeka stvore na hartiji”.
“Sjećam se – malo ko od naših ljudi se odlučivao da uči za foto-
grafa. Ali kad sam već počeo da radim, ljudi su polagano sticali
povjerenje u mene, više nego u strance, pa je sve krenulo nabolje.”
Zidovi Nusretove radnje ukrašeni su fotografijama stare čarši-
je. Gledamo život, običaje koji su polagano nestali. A to je bio
Nusretov hobi – slikati sve što je folklorno, sve što je zanimlji-
vo u ovom gradu. Usred fotografija stoji velika diploma: “gran-
-pri” nagrada.
“Da, učestvovao sam sa tim svojim fotografijama čaršije na me-
đunarodnoj izložbi u Firenci 1934. godine i osvojio prvu nagra-
du – začudili se mojim motivima.”
Svoja znanja Nusret je prenosio na mlađe. Obučio je dvanaest
ili trinaest fotografa, za koje kaže da su danas poznati majstori.

Nusret Halačević umro je u Sarajevu 17. hroničara Sarajeva. Često je išao na džena- i vjerovanju, o svemu onome o čemu više
augusta 1979. godine, u 72. godini života. ze da snimi nekoliko usputnih fotografija, niko nema ni da priča, ni da piše. Kažu
Ukopan je na Gradskom groblju “Bare”. a iz njih je nastajala čista umjetnost. Foto- da nije volio mnogo da se eksponira i da
grafirao je stare sarajevske nošnje, i to mu posljednjih tridesetak godina života nije
Bez obzira što danas nema skoro nijed- je jedno vrijeme bila glavna preokupacija. držao izložbe. Kad bi otiđi petkom na
ne napisane riječi o njemu, ko je god po- Vjerovatno je na taj način želio sačuvati spo- džumu, ostavi bi samo metlu na vratima
znavao Nusreta Halačevića i njegovo dje- men o tadašnjim Sarajlijama Bošnjacima, kao znak da nema nikoga u radnji. Bio je
lo, bez izuzetka će reći kako je Nusret bio njihovoj kulturi, tradiciji, običajima, vjeri to neki drugi vakat. n
strasan fotoreporter i jedan od najvrednijih

STAV 11/10/2018 55