Page 57 - STAV broj 188
P. 57
i mjesece i nakon toga stizali na slobodnu znali i umjeli. Nakon 270 dana života u bilo dana težih od ostalih. “Januar 1996.
teritoriju. Ali, kada su došli prvi mrazevi šumi, patnje, nesreće..., u proljeće 1996. godine bio je užasan. Tada su nas otkrili,
i snjegovi, porodice su izgubile nadu da godine krenuli smo i uspjeli smo doći do morali smo po cijeli dan provoditi napo-
će ikada više vidjeti svoje voljene. slobodne teritorije”, svjedoči Bekir. Kaže lju, u snijegu.”
da su ljudi koji su s njim proveli tih de- Bilo je dana kada su pomišljali da se
RAMAZAN U ŠUMI vet mjeseci zapravo njegova braća. “Svi su prestanu boriti za život, da odustanu i
živi, osim, nažalost, Dašana Orića, koji je prepuste se sudbini. Tranzistor koji su
Tako je bilo i u porodici Bekira Hu- preselio prije nekoliko godina.” imali uz sebe održao ih je u životu, odvra-
sejinovića. Kada je Srebrenica pala, Be- tio od takvih nakana. “Bio je naša jedina
kir je imao šesnaest godina. S hiljadama BEKIROVA KNJIGA veza sa svijetom. Pratili smo vijesti, i to
drugih krenuo je putem smrti u nadi da nas je držalo u životu. Pratili smo vijesti
će stići do slobodne teritorije. Ipak, dani Uprkos svim nedaćama s kojima se o Armiji Bosne i Hercegovine, o osvaja-
su prolazili, zima je došla i prošla, snje- grupa susretala, vjera je bila ono što ih je njima, o oslobađanjima naših gradova, pa
govi se otopili, a Bekir nije dolazio. Došlo održavalo živima. U takvim uvjetima po- smo znali aplauzom propratiti vijesti o
je proljeće, a s proljećem i Bekir. Nakon stili su mjesec ramazan. “Zapravo, nama uspjesima naše vojske. Na vijestima smo
devet mjeseci provedenih u podrinjskim je ramazan bio skoro svaki dan. Ujutro čuli i o potpisivanju Dejtonskog mirov-
šumama, 6. aprila 1996. godine, nakon na sehuru malo žita skuhamo. Sličan nog sporazuma. Mi smo odlučili da pre-
270 dana lutanja, skrivanja i probijanja, je bio i iftar. Ponekad malo krompira, zimimo u šumama i onda s lijepim dani-
Bekir je s još pet muškaraca došao na slo- kada bismo ga uspjeli izvaditi u nekoj ma krenemo ka slobodnoj teritoriji. Bila
bodnu teritoriju. obližnjoj njivi. Sve je to bila Božija mi- je to teška odluka i nismo je ni shvatali
lost. Prenio sam Kur’an koji sam imao dovoljno jer smo bili mladi, ali pokazalo
“Kada je pala Srebrenica, ja sam kre- uz sebe”, kaže Bekir. Priča kako je svaki se da je to bila ispravna odluka jer smo
nuo s ostalim muškarcima prema slobod- dan u tih devet mjeseci bio težak, ali je nakon devet mjeseci došli na slobodnu
noj teritoriji. Nadao sam se da ću uspjeti
preći. Međutim, kolona je naišla na zasje- teritoriju”, priča Bekir.
du i nastao je haos. Bilo je dosta mrtvih. Kada su se konačno spasili, trebalo
Strašna je to bila situacija u kojoj sam se im je dugo da se prilagode normalnom
našao. Šta zna dijete od šesnaest godina?! životu. “Odem u Srebrenik, u džepu imam
U cijeloj toj gužvi našao sam se s još dvo- para, a mrtav sam gladan. Sve radnje rade,
jicom mladića, Kemalom Salihovićem a ja ne shvatam da mogu, da smijem ući
i Rasimom Jahićem”, priča nam Bekir. u radnju da kupim nešto da jedem. Tre-
Trojica momaka lutala su šumama, bez balo mi je nekoliko mjeseci da se navi-
hrane, vode, odjeće... knem. Bekir Husejinović je svoju život-
nu priču odlučio zabilježiti i objaviti kao
“Jeli smo samo voće. Onda smo ri- knjigu. Planirano je da bude objavljena
ješili da krenemo, pa šta nam Allah, dž. naredne godine. “Bit će to realna priča,
š., dadne. Krenuli smo i zalutali. Lutali bez ikakvih dodataka. Priča o tome šta
smo po potocima. Nakon dva dana smo se desi kada se dijete od šesnaest godi-
naišli na selo. U selu Lehovići smo pro- na nađe u vihoru rata, o preživljavanju,
našli još trojicu naših koji su se krili. Bili o tome kako je provesti zimu u stalnom
su to Mehmed Smajić, Dašan Orić i Ad- strahu, o ubijenima”, kaže Husejinović,
nan Spahić. Nastavili smo bitku za život. koji danas, sa suprugom Azrom i troje
Kako smo izdržali zimu, teško je opisati djece, Lejlom, Minelom i Hamzom, živi
riječima. Valjda nam je dragi Allah, dž. š., u Francuskoj. n
dao neku snagu. Živjeli smo u zemunica-
ma, jeli smo žito, preživljavali kako smo
STAV 11/10/2018 57
