Page 58 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

DRUŠTVO

Ljubljani je organiziran šahovski turnir. odgojiš. “Utjeha je da ne možeš dva ista govori da ima Neko ko to sve majstorski
Ja sam radio u Ljubljani i u fabrici sam bio naći, jal’ čovjeka, jal’ bilo čega drugog, ali određuje i raspoređuje. Neki to zovu pri-
poznat po dobrim partijama šaha. Onda su kažem, kakva su god djeca, bolje je kad rodom, ali i priroda je podložna Božijoj
me moje kolege iz fabrike zamolile da se čovjek ima nekakvo potomstvo nego kad volji. On je Svevišnji i sve to određuje”,
prijavim na ovaj šahovski turnir. Na tom nema nikakvo”, dodaje Izet. nastavlja staloženo svoju priču. Napominje
turniru remizirao sam s velemajstorom Bez lažne skromnosti reče da sebe svr- i kako u svakoj vjeri postoji mnogo toga što
Brunom Parmom, koji je tada bio četvrti stava u prirodno dobre ljudi koji svoju do- je naređeno i zabranjeno, a svoju životnu
na rang-listi u Jugoslaviji. Jednu smo si- brotu svakodnevno dokazuju. Ne žudi ni za filozofiju objašnjava na sljedeći način: “Lju-
multanku igrali, prešao ga ja na pješaka i kakvim materijalnim bogatstvom. Jedino bavi se ne zapovijeda, tu nema imperativa.
on u dvadeset prvom potezu reče: ‘Gospon mu je važno kad učini neko dobro prema Kako će neko nekoga natjerati da voli ovo
Dedić, jeste li za remi?’ Rekoh: ‘Jah!’ I on ljudima, životinjama i biljkama: “Jedino ili ono? Ja kažem, ko šta voli nek’ izvoli.
tako potpiše remi”, prisjetio se Izet. sam, eto, malo grub prema komarcima. Ko je taj i od koga je dobio tu dozvolu da
Ženio se dva puta. Tvrdi da sa ženama Dosadni su i ne odmaraju nikad. Stalno smije reći da je imperativ voljeti ovoga, a
nije lahko: “Mislio sam jedno vrijeme i bockaju. Njih odgonim dimom, naložim da se onaj drugi ne smije voljeti? Što kaže
da se opet oženim. Nahvališe mi jednu u vatru dva-tri puta i tako. Samo se branim, Tolstoj: ‘Sto srca, sto ljubavi, sto ljudi, sto
Rašljanima gore. Fina, kažu, bila udata pa ništa više. A bogme, ponekog i zgnječim ćudi.’ Eh sad, gdje sam ja u svemu tome,
došla kući. Odem ja tako, nađem je kako kad sleti na ruku. Krvopija, šta ćeš mu.” ne znam, ali niko me ne može uvjeriti da
čuva ovčice u brdima. Počnem s njom ne valja put kojim ja idem i koji je meni
priču, a ona me pita: ‘Imaš li ti i sad onih KAKO PREPOZNATI SREĆU drag. Kako će to biti!?”
koza?’ ‘Imam, hvala Bogu’, odgovorim joj. KAD JE PRONAĐEMO Izet vjeruje da za svakog čovjeka po-
‘Ja mrzim koze’, ona reče. Vidim ja, nema Za sebe kaže da je vjernik i da vjeruje stoji dio sreće na ovom svijetu. Onom što
tu hajra. Okrenem se i odem. Više joj ni- u Boga. Siguran je, objašnjava nam, da je boluje, naprimjer, najveća sreća bila bi da
kad ništa o braku nisam spomenuo.” Priča On uzrok svega, i vidljivog i nevidljivog. malo odahne. Objašnjava nam kako svaki
kako je nakon toga išao prositi jednu udo- “Pogledaj u sjemenku, staviš je u zemlju i čovjek želi biti sretan i da ljudi bezuvjetno
vicu koja mu je oštro odvratila: “Ne bih ona isklija. Ta snaga koja je u njoj skrivena, tragaju za srećom čitav svoj život. Često je,
ja dala svog rahatluka, nema toga.” “Ka- to mora da je božanska snaga. Ima toliko kaže, i pronađu, ali je ne znaju iskoristiti.
žem ja njoj: ‘Ako ti je to rahatluk da budeš sićušnih sjemenki, jedva ih okom možeš Primjećuje Izet kako su ljudi danas mno-
sama, nek ti Allah taj rahatluk i uveća.’ Pa vidjeti, a u njima klica ima, život nekakav, go nezadovoljni, vjerovatno zbog toga što
dobro, nije ono kasno ni oko devedesete smiren i pritajen. Pa kad dođu pogodni vre- svako od nečega boluje: “Nekad je ta bolest
da se čovjek oženi, taman jedno pet minu- menski uvjeti, ona izbije na površinu i želi nevidljiva. Gledaš čovjeka, rekao bi da je
ta pred smrt, to je idealno vrijeme za že- se razvijati, rasti i cvjetati“, objašnjava Izet zdrav, a u njemu se svašta nešto natovari-
nidbu. A dok to ne bude, ja ću ovako k’o tvrdeći da je sila koja sve to pokreće, zapra- lo, pa mu smeta. Ne može od toga tereta,
i do sada. Kada su Sokrata pitali o braku, vo, božanska sila. “Evo, uzmite sjemenke kojeg je sam sebi natovario, pronaći za-
on je kratko odgovorio: ‘To je nešto zbog i pogledajte kako je vrijeme klijanja čud- dovoljstvo u ovom svijetu. Kad bih živio
čega se čovjek vazda kaje, bio oženjen ili novato raspoređeno. Orahu treba 90 dana ne znam koliko stotina godina, ne bi mi
ne’”, kroz smijeh će Izet. Dok je oženjen, da bude u pijesku pa da pusti korijenak, dojadilo. Meni je bitno da je dobro sada.
priznaje, žalio je za vremenima kad je bio trešnji treba 160 dana, kajsiji je potrebno Ono što je bilo, to smo preživjeli, a ono što
sam. A sada, kada nema ženu, nekako bi samo 45, višnji 180, a bijelom glogu treba će se tek desiti, hoće l’ bit’ za nas, neće l’,
mu bolje bilo da je tu pored njega. Objaš- 33 mjeseca da pusti korijen. Kad pogledaš kako će bit’ – Bog to zna. Ali sadašnjost,
njava kako se zbog potomstva bolje na kokoš, 21 dan leži i grije jaja i izlegu se pi- ovaj trenutak, on je stvarno ono što je bit-
vakat oženiti. Kakav god brak bio, čovjek lad, a patki treba duplo više vremena. I sve no, a stalno nam izmiče.”
uvijek ima djecu, a djeca su takva kako ih druge ptice imaju određeni rok. Ovo sve Uoči rastanka nam je Izet ispričao
kako su jednog mudraca pred kraj njego-
Ženio se dva puta. Tvrdi da sa ženama nije lahko: “Mislio sam jedno vog uspješnog života upitali ima li nešto
vrijeme i da se opet oženim. Nahvališe mi jednu u Rašljanima gore. zbog čega se kaje. On im je odgovorio:
“Imaju tri stvari. Prvi put sam se popeo
Fina, kažu, bila udata pa došla kući. Odem ja tako, nađem je kako na lađu, a mogao sam i pješke, kopnom.
čuva ovčice u brdima. Počnem s njom priču, a ona me pita: ‘Imaš Drugo je bilo što sam jedan dan proveo
li ti i sad onih koza?’ ‘Imam, hvala Bogu’, odgovorim joj. ‘Ja mrzim bez posla, a treće je to što sam imao jednu
koze’, ona reče. Vidim ja, nema tu hajra. Okrenem se i odem” tajnu koju sam povjerio ženi.” Domaćin
nas je ispratio omiljenim mu citatom ko-
jeg je naučio prije više od četrdeset godi-
na. Ekipi magazina Stav citirao je Marka
Aurelija: “Ne smatraj ništa za korisno ono
što bi te moglo nekad natjerati da bi riječ
porekao, da bi skromnost ostavio, da bi
koga zamrzio i osumnjičio, opsovao, da
bi se pretvarao i ulizivao, da bi nešto že-
lio što bi morao da kriješ iza zidova i za-
stora. Jer, ko ima svoj um i Božiji glas u
sebi i službu u njegovoj Uzvišenosti, za
njega nije ništa tragično, on je uzdržan i
ne traži ni društva ni samoće i, što je naj-
važnije, živi ne da bi za životom trčao ili
od njega bježao.” n

58 25/2/2016 STAV