Page 59 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

BOŠNJAK U NEW YORKU

Od Skenderije do Colorada

BIO SAM POTPUNO

SIGURAN DA DROGU

NEĆU PROBATI

Razočaran u drogu, pokupio sam se i razgulio kući. Sutradan su
mi opet gurnuli džoint u ruku i opet ništa. Neko je pustio Floyde
Piše: i ugasio svjetlo. Svi su tripovali, ufuravali i isfuravali koješta, a ja
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA opet ništa. Pušio sam i pušio, ali džaba. Sve dok se jednom tako
nisam vratio kući, legao u krevet i onda propao u samog sebe

isam se htio gurati, ali sam mo- Na televiziji su prikazivali serijal o ispred “Zemuna” i čekala nekog da “ne-
rao. Rulja je pritiskala, bilo je narkomaniji i različitim zloupotrebama što donese”. Granice su pale, svi su tražili
teško doći do daha. Uvijek su droga. Dragan Roker, stari sarajevski nar- više i više, a onda je sve krenulo nizbrdo.
Nme gazili pred koncert jer sam koman, objašnjavao je šta je to “stereo ro- Jednog sam dana gledao B. i H. kako po
još bio mladac. Ovaj je put koncert barem kanje” – rokanje u obje vene – a ja sam se kiši kuhaju heroin, na klupi ispred moje
bio u velikoj sali Skenderije, pa je bilo više zgražavao. Latić ga je ispitivao u detalje o zgrade. Taj ritual bio je česta slika, ali do
ulaza nego u Domu mladih. Svirala je bri- svemu. Činilo se zastrašujuće. Smjenjiva- tada nisam vidio da se voda za kuhanje
tanska grupa “Saxon”. Na sve strane sije- li su se boje i halucinacije pomiješani sa “horsa” uzima iz obližnje lokve!? Epide-
valo je od nitni, toka, narukvica i ostalih slikama igala i snimcima kuhanja droge, mija je kulminirala, a ja sam imao sreću
hevi-metal ukrasa koje je raja po Baščar- prizori iz američkog društva i hipi pokreta, pa sam se odmakao na vrijeme. Do mene
šiji kupovala za skupe pare. Pirgavi teksas padanje po blatu i bezrazložno smijanje... su stizale vijesti o totalnom poniranju,
i crne Pumine tene bili su nezaobilazni Bio sam sto posto siguran da drogu nika- krađama, ucjenama, overdoziranju, bol-
rekviziti. Nosio sam običnu teksas jaknu da neću probati. nicama, skidanju, navlačenju, terapijama,
s koje sam odsjekao rukave i flomasterom Ne znam ko mi je i kada uturio prvi obijanju apoteka, marisanama, o rokanju
na leđima napisao: Motorhead, Deep Pur- džoint u ruku, motalo se nešto pred mojim praškom za pecivo i ostalim prevarama.
ple i Drugi način. Bio sam kao i svi ostali očima, nešto se tu palilo i mrvilo, a onda Sve se to odnosilo na moje prijatelje, na
koje sam znao: “Hašišar!” se pušilo kao da je to posljednja stvar u ljude koje sam istinski volio i cijenio, sve
Nisam poznavao nikog ko se drogirao. životu. Ništa. Svi oko mene padali su od djecu iz finih familija, talentirane, načita-
Ustvari, nisam ni htio znati ikog ko se dro- smijeha, a ja ništa. Nije djelovalo. Razo- ne i pametne. Ali ponor u koji su upali bio
gira – biti “hašišar” bilo je iznad toga. Neki čaran u drogu, pokupio sam se i razgulio je ipak logičan. Svi smo bili razmaženi i
u raji pušili su cigarete, što je bilo više nego kući. Sutradan su mi opet gurnuli džoint nismo razmišljali o budućnosti u društvu
opasno. Nisam vjerovao svojim očima kada u ruku i opet ništa. Neko je pustio Floyde koje nije imalo budućnosti, htjeli smo po
sam gledao neke od svojih prijatelja kako i ugasio svjetlo. Svi su tripovali, ufuravali svaku cijenu izbjeći bilo kakvu odgovor-
podižu s poda neugašene čikove i uvlače i isfuravali koješta, a ja opet ništa. Pušio nost. Bilo je lakše posrnuti i pasti nego se
dimove. Baš grozno! sam i pušio, ali džaba. Sve dok se jednom boriti za svoje mjesto pod suncem.
Progurao sam se kroz rulju i na jedvite tako nisam vratio kući, legao u krevet i Nedavno posjetih Colorado. Prvi put.
jade su mi pocijepali kartu. Uletio sam u onda propao u samog sebe. A onda sam i Državu u kojoj su prije nekoliko godina le-
prazan prostor, gledajući raju kako odu- ja umirao od smijeha, slike su se gubile, galizirali travu. Sjeo sam u neki bar s pri-
ševljeno ulazi i skače. Spustio sam se niz paranoja je postala zabavna. Ali, nekako jateljem i naručio milkshake. Uskoro sam
stepenice i uputio prema bini oko koje je nisam pripadao tom svijetu. Imao sam osjetio da me nešto voza. (Mislio sam da je
već bila poprilična gužva. Našao sam svo- preča posla, više me je zanimalo najobič- zbog visinske bolesti. Uvijek mi se vrti u
ju raju, čekali smo da počne svirka. U svoj nije gubljenje vremena. glavi od visine. Ne reagiram dobro na sve
toj gunguli neko mi je među prste uvalio Ipak, često sam posmatrao gutanje ar- što je više od Trebevića.) Nisam dobro pro-
cigaretu. Nisam imao izbora, povukao sam tana “šakama”, duvanje sintelana, proku- čitao sastojke milkshakea. Unutra su nagu-
dim. Provalio bi se da sam odbio. Umalo havanje pilula za glavobolju da bi se dobio rali gomilu kanabisa. Padao sam i posrtao,
se nisam ugušio. To je iz daljine primije- kodein. Sušili su i pušili koru od banane. hvatao sam se za svaku slamku. Bogu dušu
tio Cviko, poznanik moga oca, koji je ra- Svašta su likovi radili da bi se otkačili. U – Bog je neće. Ni kriv ni dužan nađoh se
dio kao inspektor u odsjeku za narkotike. neka doba malo koga sam poznavao ko je kako trčim naokolo i pričam sam sa sobom
Sutra je pao izvještaj ocu, a ja sam se našao bio “čist”, jeo kolače u “Palmi” i pio kolu. nečuvene gluposti. A bio sam sto posto si-
na stubu srama, raskrinkan i provaljen. Većina mojih poznanika sabijala se u grupe guran da drogu nikada neću probati. n

STAV 25/2/2016 59