Page 42 - STAV broj 163

DRUŠTVO

Kovačnica domaćina
Cvrka u srebreničkom

selu Žutica

Iako ovaj zanat polahko
izumire, ljudima još treba
potkovica za konja, držalica,
motika, grablje, plug i sjekira,
treba još ponekom potkovati
konja... Danima sam znao
potkivati, nekad konje i
volove, ali tog je posla sve
manje, ističe Mujo Cvrk

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Mujo kuje Srebreničku mjesnu zajednicu Su-
već pet ćeska čini veliki broj sela i zase-
decenija laka. Jedno od sela jeste i Žuti-
ca, koje se nalazi na samoj obali
Jadra, na mjestu granice između općina
Srebrenica i Milići.

Žuticu, kao i ostala srebrenička sela,
nije zaobišla sudbina iz jula 1995. godine.
U genocidu je veliki broj stanovnika
ubijen, kuće spaljene, a imanja uništena.
Nekoliko godina poslije rata vratili su se
prvi povratnici, gradili svoje kuće i ob-
navljali imanja koja podsjećaju na krajo-
like švicarskih Alpi. Tragovi rata sve su
manje vidljivi, iako na stradanje podsje-
ćaju brojne spomen-ploče ubijenim sta-
novnicima sućeskog kraja.

Kada idete iz Sućeske (Brda) prema
Žutici, vodi vas krivudavi put u dužini od
nekoliko kilometara. Još malo treba pa da
put bude u potpunosti asfaltiran. Da će
do toga doći, nadaju se i stanovnici koji
vjeruju u obećanja, ali se i sami organizi-
raju da prikupe nešto novca. Obećanje je
ispunilo Federalno ministarstvo raseljenih
osoba i izbjeglica kada je prošle godine fi-
nansiralo (uz sufinansiranje Opštine Sre-
brenica od 10%) asfaltiranje dionice puta
Brda – Žutica. Ova je dionica veoma bitna
i zato što je to najkraća veza Srebrenice sa
Sarajevom. Tada je obećano da će i pre-
ostala dva kilometra biti asfaltirana, što
će mnogo značiti stanovnicima Sućeske,
Meraja, Žutice i drugih sela koja graviti-
raju tom području.

42 19/4/2018 STAV