Page 60 - STAV broj 243
P. 60

DRUŠTVO



          manjina, čemu je doprinijela i diktatura
          Sadama Huseina i Baas partije. Upravo
          su preživjeli basisti 2006. godine u turbe i
          džamiju unijeli deset tona eksploziva i ovaj
          veličanstveni spomenik orijentalno-islam-
          ske kulture sravnili sa zemljom... (Kao da
          nije dovoljno što su svi ehlibejtski imami
          ubijeni ili otrovani. Teror valja provoditi
          i nad njihovim kaburovima!)
            Said Abu Muhammad bio je u Samari
          kad je uništena džamija Askerija zajedno
          s turbetom. Pokušava mi opisati užas ko-
          jem je svjedočio. Poslije je i sam učestvo-
          vao u obnovi džamije i ponovnoj izgrad-
          nji turbeta dvojici imama. Izgradnja je,
          kaže, tekla neobično brzo, posebno ako
          se uzme u obzir da su munare i kupola
          ponad mezarova ukrašeni pločicama od
          čistog zlata, od kojih jedna, veli, košta sko-
          ro 10.000 dolara. Zbog toga vrhovi dviju
          munara i dalje nisu optočeni zlatom. Abu
          Muhammed ističe da je trenutno situaci-
          ja mirna i da su tenzije smanjene, ali da
          Samara uopće nije siguran grad za život.
            Kao da tenzije između sunija i šiija
          nisu dovoljne, u Samari se skrio i jedan
          broj preživjelih ISIL-ovaca, pa su terori-
          stički napadi na civile i snage sigurnosti
          svakodnevna pojava. Mi smo u Samari
          turistički, a oni teroristički. Ulazimo u
          veliki kompleks džamije Askerije, poni-  Zidine Velike džamije
          zno koračajući perzijskim ćilimima što se
          prostiru u nedogled. Prizor oduzima dah.
          Učimo Fatihu imamima, prenoseći sela-
          me iz Bosne. Kako su samo tešku sudbi-
          nu imali potomci Pejgamberovi.
            Godine 221. po Hidžri (835. po gre-
          gorijanskom kalendaru), za vrijeme vlasti
          abasijskog halife Mu’tesima, sina Haruna
          Er-Rešida, prijestolnica se seli iz Bagdada
          u Samaru i tu ostaje sve do 276. hidžret-
          ske godine (889). Razlog prenošenja prije-
          stolnice bilo je prisustvo ogromnog broja
          turskih vojnika koju je Mu’tesim uzeo u
          službu. Budući da Bagdad nije imao ka-
          pacitet da primi toliki broj vojnika, od-
          lučio je odabrati odgovarajuće mjesto za
          njihov smještaj i opredijelio se za Samaru.
            Halifa Mutevekil odlučuje 233. hidžr-
          etske godine (847) privesti imama Hadija
          iz Medine u Samaru. Razlog je bila na-
          klonost naroda imamu Hadiju, kod nas
          poznatijem pod imenom Ali en-Neki.
          Mutevekil se bojao njegovog utjecaja, pa
          je imama Hadija iz Medine prvo doveo
          u Bagdad, a nakon toga u Samaru, u ko-
          joj imam Hadi boravi u kućnom pritvo-
          ru 20 godina i 9 mjeseci, sve dok ga nije
          otrovao halifa Mu’taz.
            Imam Hasan Askeri, također, sa svo-
          jim ocem doveden je u Samaru, gdje ostaje
          do kraja života. Hasan Askeri preselio je
          260. hidžretske godine, a većina historij-
          skih izvora navodi da je i razlog njegove
          smrti trovanje.



         60  31/10/2019 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65