Page 58 - STAV broj 243
P. 58

DRUŠTVO



           Tragom Poslanikove porodice –

          Iračke hronike (2)
          U GRADU






          NUHOVA





          SINA SAMA








          Kao da tenzije između sunija i šiija nisu dovoljne, u Samari
          se skrio i jedan broj preživjelih ISIL-ovaca, pa su teroristički
          napadi na civile i snage sigurnosti svakodnevna pojava. Mi

          smo u Samari turistički, a oni teroristički


          Piše: Hamza RIDŽAL                je, kako kaže Ibn Batuta, nastalo od rije-  građevina koja se izdizala ponad drugim
                                            či Sam i ra, što bi značilo “grad izgrađen   zdanjima. Je li moguće da je to ono što
                                            za Sama” ili “Samov grad”.         mislim da jeste? Nema sumnje – to je to!
                 mor  nas  je  svladao  nakon   Eto, idemo putem kojim je hodio i   Obuzelo me ushićenje, a potom duboki
                 osmosatnog pješačenja od Hi-  znameniti Ibn Batuta, vjerovatno najle-  stid pred samim sobom. Kako sam samo
                 lle do Kerbele. Ne sjećam se kako   gendarniji putopisac ikad.   mogao zaboraviti da je ovo zdanje smje-
         Usam zaspao te noći u srijedu, 16.    Upozoreni smo da je u Samari izuzet-  šteno u Samari!? U arapskom jeziku rije-
          oktobra. Znam samo da sam se razbudio   no napeta politička i sigurnosna situacija.   či čovjek (insan) i zaborav (nisjan) imaju
          negdje na putu ka Samari, s bolovima u   Naš vodič Medžid – koji snosi dobar dio   isti etimološki korijen, što je neke velike
          nogama uz iritantno peckanje žuljeva na   odgovornosti za sve ugodnosti ovog neza-  umove nagnalo na zaključak da je insan
          desnom tabanu. Kako sam došao do kom-  boravnog putovanja – kazuje da je on već   biće zaborava. Ako se ovo ne odnosi na
          bija – nije mi bilo najjasnije.   tri puta dolazio na Erbein, ali da nijed-  sve insane, onda se zasigurno odnosi na
            Do Samare ima dobrih 230 kilometa-  nom nije išao za Samaru, zbog političke   mene. Kako sam samo zaboravio da je
          ra. Srećom, u tom smjeru nema gužve, pa   napetosti i sigurnosne neizvjesnosti koja   jedna od najstarijih i najčudesnijih mu-
          se kilometri brzo nižu jedan za drugim.   vlada ovim gradom. Čini mi se da smo   nara smještena u ovom gradu?!
          Uskoro smo prošli i kontrolne punktove   to olahko shvatili. Donekle smo postali   Dok smo se približavali veličanstve-
          kraj Bagdada. Već smo navikli na duge   svjesni ozbiljnosti situacije tek dva dana   noj spiralnoj munari, podignutoj u vri-
          cijevi kraj ceste, pa na to više ne obraća-  poslije, kad je do nas došao haber da je u   jeme Abasija polovinom 9. stoljeća kraj
          mo pažnju.                        Samari napadnuto pet vojnika, od kojih   Velike džamije u Samari, iz sjećanja mi
            Atmosfera u kombiju je odlična, a eki-  je jedan i ubijen. Mi smo, srećom, izbjegli   izroni jedna knjiga iz djetinjstva. Ne pam-
          pa onakva kakvu bi čovjek samo mogao   susret s preživjelim ISIL-ovcima koji se   tim njen naziv, niti ime autora. Samo se
          poželjeti na jednom putovanju. Razmiš-  kriju u džepovima ovog grada, povreme-  sjećam da je naslovnom stranicom te ne-
          ljam o Samari, tom znamenitom gradu   no praveći haos i unoseći zebnju među   znane knjige dominirala spiralna muna-
          što je jedno vrijeme bio i prijestolnicom   žitelje prastare ruine na Tigrisu.  ra, poznatija pod nazivom malavija, što
          abasijskog hilafeta. Šta li je ostalo od ne-                         znači “puževa kućica”. Knjigu, koju mi
          kadašnjeg političkog centra islamskog   KRAJ MUNARE S ONOG SVIJETA   je dao otac pripremajući me za takmiče-
          svijeta? Samara je i jedan od najstarijih   Pred samim ulazom u Samaru skinu-  nje u općem znanju, čitao sam nekoliko
          gradova na svijetu, u kontinuitetu naseljen   li smo se s autoputa i zaputili preko ve-  dana. Sve što je u meni ostalo od te knjige
          nekoliko hiljada godina. Prema predaji,   likog mosta nad Tigrisom. Evo nas nad   jeste El-Malvija. Možda sam zaboravio da
          izgradio ga je Sam, sin Nuha, a. s. (Ovdje   tom čudesnom rijekom, u srcu drevne   je ova munara izgrađena u Samari i zbog
          se vrijeme, inače, računa na ono prije i po-  Mezopotamije. Budno sam promatrao   toga što mi je tada, a i poslije, izgledala
          slije Velikog potopa.) Ibn Batuta smatra   pjeskovite zidine Samare, sretan što mi   toliko daleko i veličanstveno da sam neg-
          da i ime grada čuva uspomenu na vrijeme   se pružila prilika da ih svojim očima vi-  dje podsvjesno ustvrdio kako jedna takva
          neposredno nakon Velikog potopa. Ono   dim. Iz daleka se naslućivala neobična   građevina uopće ne pripada ovom svijetu.



         58  31/10/2019 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63