Page 63 - STAV broj 243

Zdesna nalijevo:
Emir Morina,
Abu Muhammed,
Adis Deljković,
Sabahudin Šarić

mladića, ali niko nam se ne obraća da neznanog šiijskog učenjaka i odvodi pored imama Hadija i njegova sina Ha-
izrazi dobrodošlicu. Oprezni su. Previ- ga daleko od nas. Uskoro prilaze kole- sana Askerija, osjetim djelić atmosfere
še oprezni! Vlada neka jeziva atmosfera. gama s BHT-a, uzimaju kameru i brišu u kojoj su ovi velikani proživjeli život.
Samo nas “proučavaju”. Gledaju nas kao im snimke koje su napravili u džamiji Bože moj, kako li je bilo Pejgamberovim
da smo špijuni, ne vjerujući u naše do- / turbetu i haremu. Sjetih se Kafkinih potomcima kad su čitav svoj život prove-
bre namjere. romana i atmosfere bezizlaza, osjećajući li u ovom halu zarobljeništva? A naše je
Iziđosmo klanjati akšam u haremu, se jednim od njegovih likova. Kako li je “zarobljeništvo’ bila prava dječija igrari-
nakon čega se ponovo vratismo u mučni tek kolegama s BHT-a Adisu i Emiru? ja u odnosu na ono kroz šta su prolazi-
hal sobe za prijem zvanica. Ondje za- Sigurno ne osjećaju kako im je napad- li imami Hadi i Hasan Askeri. Selamim
tičemo nekoliko učenjaka s turbanima nuta samo kamera. još jednom naše velikane i pokušavam se
oko glava kako vode žustru raspravu. Želimo krenuti, ali nam ne dopušta- okrenuti vedrijim mislima.
Jedan od njih galami na druge, tražeći ju. Kažu da je opasno putovati kad padne Idemo ka Bagdadu, gdje ćemo na-
da ulema javno podrži narodne prote- noć. Nas to ne zanima, jer u tom trenut- praviti pauzu od tri sahatka, da odmo-
ste najavljene za 25. oktobar. Drugi se ku osjećamo da je mnogo opasnije ostati. rimo i zijaretimo mezarove znamenitog
ne slažu. Na kraju osiguranje izvodi Pješke ćemo krenuti putevima koje vrebaju imama Musaa el-Kazima i njegova sina
preživjeli ISIL-ovci, samo da ne ostajemo Alija er-Ridaa, u čijoj su blizini ukopa-
ovdje. Zaboga, samo da krenemo odavde! ni i šehidi Nehrevanske bitke, koju je
Pokušavam ostati smiren, dok saput- hazreti Alija, četvrti halifa, vodio protiv
nike vidno hvata panika. Odvode nas na haridžija. Možda ćemo u Bagdadu osje-
večeru, ali nam nije do jela. Postit ćemo, titi olakšanje...
samo da krenemo. Na Kerbelu smo stigli tek u petak
U toj atmosferi slutnje naš vodič ujutro, oko pola 11. Na putu ka Samari
Medžid pokušava objasniti domaćinima i nazad proveli smo debelih 26 sati. U
u Samari da moramo krenuti nazad iako tom vremenu nisam oka sklopio, upr-
su nam oni pripremili mjesto za spava- kos silnom umoru i iscrpljenosti. Sebi
nje. Dva debela sahata trajalo je natezanje. to objašnjavam riječima da su mi du-
Napokon nas odlučiše pustiti. Izlazimo iz hovna čula izoštrena, pa i ne osjećam
Askerije hvatajući dahove slobode. Doi- veliku potrebu za spavanjem. No, pri-
sta, od slobode nema većeg ideala. Znaju je će biti da je dramatičnost događaja u
to tek oni što nisu bili slobodni, makar i Samari odagnala san. Liježem s mislima
na dva sahata. o El-Malaviji, čudesnoj džamiji koju ni-
U kombiju razmišljam o proživljenom sam dodirnuo. I dalje je daleka. Možda i
iskustvu (neki bi rekli traumi). Situacija dalja nego birvaktile, kad sam je gledao
“zatočeništva” u kojoj nam nije ostavljena na korici knjige zaboravljenog naslova.
mogućnost da se slobodno krećemo vjerno Uistinu, sada je dalja nego onda! Je li i
svjedoči o političkim tenzijama prisutnim ovaj odlazak u Samaru bio nekakav san,
u Samari. Ipak, bio sam zahvalan na tom pa se sad valja probuditi?
iskustvu. Ono mi je omogućilo da tu, baš (Nastavak u narednom broju) n

STAV 31/10/2019 63