Page 53 - STAV broj 243

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Na mjestu batonske bitke

BRDO PRIČA

“Vidite liticu. Voda teče naokolo. Tamo je bio grad. Istinska
stara utvrda. Još se vide tragovi. A ovdje očigledno bitka...” –
“Koja?” – “Jedna od onih žestokih. Batonskih.” – “Kad li je to
bilo?” – “Vrlo davno, prijatelju, drugi su ljudi ovdje živjeli...” –
“Više ih nema?” – “Naravno da ima. Oni su u nama. Samo što
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ to mi slabo razaznajemo”

esto sam u mladosti znao izići u Kakav okus i vrelina. Zagrijali su vi- “Više ih nema?”
okolinu grada, s jednim ili dva šestruko hladnjikavi dan. “Naravno da ima. Oni su u nama. Samo
prijatelja, i tako smo, hodajući i “Šta misliš?” što to mi slabo razaznajemo.”
Čgledajući, pokušavali saznati gdje “Najbolja tarhana na svijetu. Sa Prikupljali smo stvari. Nismo se žu-
zapravo živimo. zečetinom.” rili. Kao da nam je žao otići.
Kasnije se to pretvorilo u duže izlete, “I ja mislim.” “Golema je to bila bitka?”
s opremom za jelo i spavanje. Širili smo “Otkud zec?” “Golema. Možda čak i presudna...”
svoj zavičajni krug. “To je moj amidža. On je glavni za te “I šta je u svemu tome bilo brdo priča?”
I svako je produbljivao svoje misli, stvari ovdje. Ako ste još gladni, ima sen- “Ne znam. Možda stratište... možda
na svoj način. dviča napretek. Možete i kasnije, kako spasište... ko to danas može znati?!”
Vidio sam izgubljene gradove i pomi- hoćete...” “Može li se bilo šta učiniti?”
šljao kako bih neke od njih mogao pro- Izvadio je potom pažljivo jedan zamo- “Podaci su pouzdani. Međutim, karte
naći i ući u nj. tuljak i stavio ga na prostirku. Odmota- iz onog vremena nisu. Ostaje domišljanje.
Neko je možda vidio ćup sa zlatnicima. vao ga je pažljivo i onda se odmaknuo. Jedino moćni snimci odozgo bi pokazali
Neko nešto čega se nikad ne biste “Šta je to? Neki kipić? Kao onaj liječ- stanje. Mada, ni to nije posve sigurno...”
dosjetili. nik sa zmijom...?” To je mjesto na kojem su možda bili
Stigli smo tako moj saputnik i ja do “Nema veze. Vidi se da je neko božan- Baton heroj i Baton izdajnik.
mjesta gdje smo se dogovorili naći s tre- stvo. Osim toga, nije posve jasno je li muš- Ime kao ime. Ništa o tome ne može
ćim koji je tu živio i s kojim smo mislili ko ili žensko. Oči i pokret su etrurski...” posvjedočiti.
nastaviti do izvora naše rijeke. “U pravu si. I oni su bili u rimskoj “Mislim da je vrijeme za pokret. Gore
“To je brdo priča” – rekoh. vojsci.” je dom. Bit će to lijep konak, a onda uju-
“Kakav glup naziv...” “Naravno. Njih su odmah pokorili. tro put pod noge...”
“Meni se čini vrlo zanimljiv.” Bili su im susjedi.” Ništa se na to nije imalo kazati.
“Svejedno.” “Našao ga je nekad davno ovdje moj Zaista je vrijeme.
“Nisam ga ja izmislio.” did. I otad ga ja čuvam...” “Kako se zove onaj seljak?”
“Znam. Ti nazivi se mijenjaju od vre- “Nisi ga nosio u muzej?” “Koji sad seljak?”
mena do vremena, a neki od tog započi- “Nisam. Bojao sam se da će ga “Onaj koji je brdo nazvao svojom
nju priču. Tako je to kod nas.” prisvojiti.” kapom...”
Kad je stigao prijatelj, moj saputnik “Tako bi i bilo najvjerovatnije.” “Čovječe, o čemu ti razmišljaš...”
jedva dočeka da ga zapita “kako se zove “Kakve sve to veze ima s brdom?” “Mislio sam...”
brdo”. “Brdo je samo dio priče. Vidite liti- “Ne znam, možda se zove...”
“Jeste vidjeli srkletli seljaka dok ste cu. Voda teče naokolo. Tamo je bio grad. “Kako?”
se penjali...” Istinska stara utvrda. Još se vide tragovi. “Ohani, bolan!”
“Nisam baš obratio pažnju...” A ovdje očigledno bitka...” “Ako te ikad put navede ponovo u ove
“Zove se po njemu, to je njegova kapa, “Koja?” krajeve, hoćeš li ga prepoznati?”, zapita
jer je njegova zemlja, ali to ga samo on “Jedna od onih žestokih. Batonskih.” me saputnik.
tako zove... svi drugi ga zovu brdo priča.” “Kad li je to bilo?” “Koga? Brdo? Naravno.”
Onda nam napuni dvije činije očito “Vrlo davno, prijatelju, drugi su ljudi “Kako?”
još vrele čorbe i ponudi bez riječi. ovdje živjeli...” “Za razliku od tebe, ja ga čujem.” n

STAV 31/10/2019 53