Page 25 - STAV broj 308

KRIVO SRASTANJE

U dugoj šetnji o Tuzli i Sarajevu

ŽIVJETI U

“STALJINGRADU”

Ne razumiju nas u Sarajevu. Godinama muku mučim da im pojasnim
u kakvom svekolikom jadu živimo, ali ne uspijevam, jer, osim što me
obasipaju gomilom suvislih i logičnih kontraargumentacija, nikako
im nije jasno kako i zašto, baš onako mazohistički, pristajemo živjeti
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ u klasičnom totalitarnom sociopolitičkom ambijentu.

lučajno smo se sreli i skupa gomilom suvislih i logičnih kontraar- Hendu zna li gdje je Goran. On reče da je
pošli u istom smjeru. Dugo se gumentacija, nikako im nije jasno kako na Jahorini. Zovi ga i reci mu da nam je
i dobro poznajemo. Prijatelji i zašto, baš onako mazohistički, prista- procesor hitno potreban, reče Paša. Hen-
Ssmo. Nikud nam se ne žuri, pa, jemo živjeti u klasičnom totalitarnom da uze telefon, nazva ga i, nakon kratkog
umjesto kraticom do Mosta s kipovima i sociopolitičkom ambijentu. Tad redovi- razgovora, veli da je problem riješen, da
dalje, na njegov prijedlog pođosmo dru- to zašutim, jer jednostavno ne znam šta će Goran u šest navečer biti u “Estradi”
gim, znatno dužim putem. Šutke, jer sve na to reći. Jesi li imao sličnih iskustava? i da se neko od nas treba pojaviti ondje,
velike i važne priče među nama odavno – Koliko hoćeš. Meni je jedna dobra susresti se s njim i preuzeti procesor. Paša
su ispričane, razmjenjujemo tek pokoju knjiga i nagrada koju sam dobio za nju pogleda u mene i veli da odem ja. Ušao
riječ, kratak komentar na neku usputnu zatvorila sva vrata u ovom Staljingradu, sam u “Estradu” prije šest. Malo potom,
impresiju, zastajkujemo povremeno i gle- kao da sam kakav tuzlanski Bulgakov, čo- pojavi se Bregović. Mršav, neobrijan,
damo u, od naglo otopljenog snijega, silno vječe! Pa zar ni knjigu ne smijem napi- neuredan, skoro pa klošarski odjeven...
nabujalu i pomahnitalu Jalu, rijeku koja sati, dobru ili lošu, svejedno, a stoga što Upoznali smo se, sjeli i poručili kahve.
rijeka, ma koliko čudno zazvučalo, i jeste će mi revni čuvari režima odmah skoči- I najnormalnije razgovarali. U njemu, u
i nije, pa to i rekoh prijatelju A. ti za vrat?! Veze to s mozgom nema, ali, njegovim obraćanjima meni, nisam uočio
– Da – složi se – čudna je Jala. U pro- sad, hajde ti to objasni nekom Sarajliji! ni trunku arogancije, naprotiv, ophodio
ljeće i zimi nalikuje na veliku, moćnu ri- Doduše, u početku jesam, pokušavao sam, se prema meni uljudno, dobronamjerno,
jeku, a ljeti, za sušnih mjeseci, slabašan ali kad sam primijetio podozrive pogle- neusiljeno, kako da je kakav dobrohotni
je potočić koji se gdjegdje serbes može de, a dobro znam šta takvi pogledi zna- fizički radnik koji je upravo završio te-
prekoračiti. Čudno, zaista čudno, tako če, prestao sam. Dakle, zaista nas ne ra- žak i mučan posao, a ne velika rok-zvi-
velika odstupanja u vodostaju... zumiju, međutim, ruku na srce, da sam jezda. Dao mi je procesor, rekao da bi
– Ideš li u Sarajevo? na njihovom mjestu, ni meni ne bi bilo morao poći, pozdravili smo se i otišao je.
– Da, jučer sam se vratio. baš sve najjasnije. Eto, tako je to bilo. I šta sad da mislim o
– Kako je tamo? Dugo nisam bio. – Tačno. Za razliku od Sarajeva, op- Bregoviću? Čovjek mi je pomogao a da
– Misliš na koronu? struiranje darovitih ljudi ovdje je odavno pritom pojma nije imao ni ko sam ni šta
– Ne, općenito. opće mjesto i svi to znaju, čak i oni koji sam. I, pride, ne moram ni naglašavati da
– U odnosu na Tuzlu, nije to drugi to nisu osjetili na svojoj koži. Strašno je- mi se takvo šta u Tuzli nikad ne bi desilo.
grad, nego druga planeta. I, moram ti ste, ali tako je. Izvini, možda te gnjavim?
priznati, kako vrijeme prolazi, svaki po- – Eh, sad me podsjeti na nešto! Ti – Ne, nimalo, nego pitam se kamo smo
vratak sve mi je teži. Do Husina inekako, znaš da sam sredinom osamdesetih sni- uopće pošli. Ja nikud određeno, izašao
ali kad se počnemo spuštati u ono sivilo mao, odnosno pokušavao snimiti album sam tek da protegnem noge. A ti?
i stumračinu... u studiju Paše Ferovića? – Imam neke sitne obaveze, ali mogu
– Da, znam, poznat mi je taj osjećaj, – Naravno, kako ne bih znao. Dobre to završiti i sutra.
doživio sam ga bezbroj puta. Ali ima još su to pjesme bile, a i danas su. – Šta misliš da krenemo u dugu šet-
jedna stvar vezana za Sarajevo i Sarajlije, – Jednom, nekim čudom, snimali nju, da, barem nakratko, izađemo iz ovog
a tiče se njihove percepcije ovog grada. smo nešto. Bio je tu i Henda, završavao “bastiona antifašizma”?
Znaš li na šta mislim? je album kod Paše, pa se tim povodom – Vrlo rado.
– Da, naravno. Ne razumiju nas. Go- našao u studiju. I, da skratim, falio nam – Možemo na Ilinčicu, ako ti odgovara?
dinama muku mučim da im pojasnim u je procesor za neke gitarske efekte, a tu – Dobra ideja.
kakvom svekolikom jadu živimo, ali ne preskupu stvarčicu u to je vrijeme posje- – Idemo onda!
uspijevam, jer, osim što me obasipaju dovao samo Goran Bregović. Pita Paša – Hajmo! n

STAV 28/1/2021 25