Page 41 - STAV broj 140
P. 41

“duh” tadašnjeg vremena, to ne bi trebalo
                                                                                                        da bude ni razlog za zgražanje. Doktrina
                                                                                                        samoopredjeljenja bila je tek u začeću, a
                                                                                                        ni danas nije set jasnih pravila i zakona,
                                                                                                        te u najvećoj mjeri zavisi od sile. Ono što
                                                                                                        jeste za zgražanje danas jeste da se ta de-
                                                                                                        klaracija slavi, unatoč očigledne svireposti
                                                                                                        Izraela prema starosjediocima, kako unu-
                                                                                                        tar zvanične države, tako i na dijelovima
                                                                                                        pod okupacijom.
                                                                                                        Jedini znak postiđenosti britanskih vlasti
                                                                                                        ogleda se u zabrani kampanje osmišljene da
                                                                                                        podigne svijest o posljedicama Balfourove
                                                                                                        deklaracije na sudbinu Palestinaca. Kampa-
                                                                                                        nja je trebala da zauzme reklamne prostore u
                                                                                                        londonskom metrou, ali ju je vladino tijelo
                                                                                                        koje regulira London Underground zabranilo
                                                                                                        uz objašnjenje da je tema politički kontro-
                                                                                                        verzna (ne, nije cenzura, hvala na pitanju).
                                                                                                        Londonski taksisti uskočili su i sada se ve-
                                                                                                        liki broj tradicionalnih crnih londonskih
                                                                                                        taksija pretvorio u pokretnu izložbu o bri-
                                                                                                        tanskoj prevari i životu Palestinaca na oku-
                                                                                                        piranim teritorijama. Mali, ali bitan otpor
                                                                                                        “običnih ljudi”.
                                                                                                        Međutim, i taj mali otpor konstantno
                                                                                                        je lomljen. Vlade ponosne na saučesništvo
                                                                                                        u cionističkom projektu, prije svega Velike
                                                                                                        Britanije i SAD-a, čine taj otpor sve težim.
                                                                                                        Od kada je BDS kampanja propalestinskih
                                                                                                        aktivista (bojkot, deinvestiranje i sankcije)
                                                                                                        počela bilježiti uspjehe i vidljivost, proizra-
                                                                                                        elska politička elita pokušava da je stavi van
                                                   Povodom Balfourove deklaracije širom svijeta         zakona. Sljedeći korak mogao bi biti da sta-
                                                                  organizirani su palestinski protesti  novništvu odrede kvotu proizvoda s terito-
                                                                                                        rija pod izraelskom okupacijom koje moraju
Osmansku imperiju i odnesu pobjedu nad       prethodilo deklaraciji o nezavisnosti Izraela              kupiti. Ili je možda bolje da ne dajem ideje?
Njemačkom. Ulaskom SAD-a u rat, pobje-       bilo je etničko čišćenje te “nejevrejske za-               Mark Sykes umro je mlad, u 39. godini
da je postala izvjesna.                      jednice”, prema kojoj Balfour nije osjećao                 (1919). Da je poživio, možda bi postao svje-
                                             ništa osim prezira pa je nije ni imenovao                  stan da je “dječak” čije je “rođenje” javio We-
    Pobjednici su iscrtali granice Bliskog   u svom papiru, a da svijet nije ni trepnuo                 izmannu postao “osoba” koja pati od teškog
istoka (uglavnom koristeći se linijarom)     zbog toga. Dvadeset godina kasnije, počela                 oblika kognitivne disonance. Budući da je
– regija koji krvari i dan danas. Britanija  je najduža okupacija u modernoj historiji,                 i njegova nadobudnost, koja se ispoljila u
je preuzela mandat nad Palestinom i kroz     koja još traje. Treba uložiti veliki napor da              crtanju linija u pijesku bez ikakvog obzira
toplo – hladnu politiku prema cionistima,    se ne vidi njena brutalnost.                               na to šta će one značiti ljudima koji nasta-
ali zato konstantno hladnu prema Palestin-   LOMLJENJE OTPORA “OBIČNIH LJUDI”                           njuju taj pijesak, vjerovatno bila posljedi-
cima, utrla put ka osnivanju naseljeničke                                                               ca iste dijagnoze, možda bi mu se i dopao.
kolonije – države Izrael. Između ostalog,        Konstatacija da je Balfourova dekla-                   Rekoh da, s obzirom na tadašnji imperi-
“zaboravljen” je dio rečenice iz deklaraci-  racija produkt imperijalističkog, koloni-                  jalističko-kolonijalni “duh vremena”, nema
je da “ništa ne smije ugroziti građanska i   jalnog i rasističkog pogleda na svijet jeste               mjesta (velikom) zgražanju. No, čitajući o
vjerska prava postojećih nejevrejskih za-    primjećivanje očiglednog. S obzirom na                     intrigama crtanja tih linija u pijesku, za
jednica u Palestini”. Naime, ono što je

                                                                                                        trenutak sam se užasnuo činjenicom da je,
                                                                                                        recimo, taj Mark Sykes važio za eksperta
                                                                                                        za Bliski istok na osnovu nekoliko putova-
                                                                                                        nja i nekoliko knjiga o regiji punih orijen-
                                                                                                        talističkih stereotipa, začinjenih arapskim
                                                                                                        izrazima. Kada je u decembru 1915. izašao
                                                                                                        s prvog sastanka s premijerom Asquithom
                                                                                                        i njegovim kabinetom, ostavio ih je pod
                                                                                                        utiskom da tečno govori arapski i turski.
                                                                                                        Ustvari, nije znao nijedan od ta dva. Moje
                                                                                                        čuđenje trajalo je kratko. Prekinuto je razu-
                                                                                                        mijevanjem da ni danas nije mnogo druga-
                                                                                                        čije. “Eksperti” koji sjede u raznim “think
                                                                                                        tankovima” i igraju se nijemim mapama re-
                                                                                                        gije za koje su stručnjaci sa sve doktorskim
                                                                                                        titulama najčešće nisu manje neznalice od
                                                                                                        Sykesa ili rasisti od Balfoura.  n

                                                                                                                          STAV 9/11/2017 41
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46