Page 46 - STAV broj 140
P. 46
DRUŠTVO
Od logorašicePriče malih, velikih ljudi
u Trnopolju
do sindikalca
u Helsinkiju
Prijedorčanka Edina Bilajac aktivistkinja je u nevladinim
Piše: Sudbin MUSIĆ organizacijama koje se bave ljudskim pravima, pravima azilanata
i ljudi bez dozvole boravka u Finskoj. Radi kao medicinska sestra
i studira političke nauke. Stalni je sudski tumač za bosanski,
hrvatski i srpski jezik. Prošle godine ju je Sindikat medicinskih
radnika proglasio najboljom medicinskom sestrom u Finskoj
Od početka maja do kraja ok- SLOBODA NA VLAŠIĆU gradu dramatizirala. “Znam da je otac tih
tobra 1992. godine s područ- dana lomio prste i, kad bi bilo struje, ne-
ja općine Prijedor protjerana Iako je godinama na sjeveru Evrope, prestano slušao radio i hvatao stanice, a
je gotovo cjelokupna nesrpska Edinu još uvijek muči nostalgija za Prije- mama samo plakala i molila Boga da nas
populacija. Njih više od 50 hiljada bili dorom. Nedostaje joj, kaže, mnogo toga, ne muče. Samo zahvaljujući organizaciji
su Bošnjaci. Najveći dio prognanih rasut njena mahala, nenajavljen odlazak u svaku života, preživljavali smo u izolaciji slje-
je danas širom svijeta. Brutalni rastanak kuću, bez zakazivanja termina u komši- dećih nekoliko mjeseci.”
s rodnom grudom značio je novi poče- luku kao danas. Njezino odrastanje, priča
tak negdje drugdje. Prve prognaničke Edina za Stav, vezano je za život radničke Još uvijek, kaže, osjeća se obilježenom
godine svima su bile teške. Međutim, porodice koja je čuvala svoj način života bijelom trakom i osjećajem gubitka pra-
25 godina nakon genocida u Prijedoru, isprepleten bosanskim običajima i, kako va na život. U ponedjeljak, 20. jula 1992.
najveći broj prognanih danas uspravno kaže, ipak, “skrivanim islamom”. Svega godine, počela je najmasovnija akcija et-
korača, niže pobjede i bilježi male i ve- nekoliko dana prije nego je nasilno in- ničkog čišćenja zabilježena u Bosanskoj
like uspjehe u biznisu, sportu ili kulturi. stalirana srpska vlast u Prijedoru, Edina krajini. Tog dana srpske vojne i policijske
Oko 3.500 Bošnjaka danas živi u Finskoj, je napunila 16 godina. snage započele su masakr u šest bošnjač-
zemlji u kojoj se govori jezikom prilično kih i mjesnoj zajednici Briševo, nastanje-
teškim u odnosu na strane jezike na koje “Moji roditelji su bili obični građani, noj hrvatskom populacijom. Ubijeno je
se naviklo bosansko uho. Raspoređeni radnička klasa. Otac je bio zidar, mati šnaj- ili je nestalo gotovo 1.800 civila. Ostalih
su u gradovima Helsinki, Turku, När- derica. Svaki im je dinar bio halal. Odga- 11 hiljada deportirano je u neki od prije-
pes i Tampere, u kojima postoji organi- jali su me u uvjerenju da su zdravlje, po- dorskih koncentracionih logora.
ziran vjerski i kulturni život bošnjačke štenje i ljubav najvažnije stvari na svijetu.
zajednice, uspješno integrirane u finsko Živjeli smo skromno, ali smo bili najbo- “Gledala sam kako srpski vojnici s
društvo. Edina Bilajac, rođena u prije- gatiji na svijetu. Znate, da nije bilo ovog prozora kuće mog daidže ubijaju njega i
dorskoj mjesnoj zajednici Rizvanovići, temelja satkanog od ljubavi i mudrosti njegovog komšiju koji mi je također bio
jedna je od takvih. koju nam je okruženje pružalo, ne bismo rođak. Pored mene je sjedila moja tetič-
mi ni opstali.” Nakon što je prijedorski na sa svojom devetomjesečnom kćerkom
SDS nasilno preuzeo vlast, situacija se u u naručju.” Edina je tog dana ostala bez
46 9/11/2017 STAV
