Page 50 - STAV broj 140
P. 50
zastali u Bosanskoj Krupi, nekad prelije- vrzmale su se okolo, tako da smo svo- Kamengrad
pom, a tada skoro potpuno razrušenom je ruksake s hranom morali stavljati na
krajiškom gradu. Bio je to mali bosanski visoka i sigurna mjesta. Kada je zasjalo je naređeno da se postrojimo i u koloni
Vukovar. U oči upada prizor zapaljene i sunce, prošetali smo linijom i vidjeli ko krenemo nazad prema Palanci. Tu smo se
minirane džamije i pored nje potpuno nam je u komšiluku. Do nas su bili neki kratko odmorili i ručali, a onda krenuli
očuvana pravoslavna crkva, čiji su veći momci iz Cazina. Puščana i artiljerijska autobusom prema Sanskom Mostu. Voze-
dio sagradili Bošnjaci svojim prilozima. vatra povremeno se smjenjivala. Iznena- ći se predjelom koji je većini bio potpuno
Produžili smo put prolazeći kroz srpska dilo nas je da sa srpskih položaja manje nepoznat, kratko smo zastali kod prvih
podgrmečka sela. Bila su potpuno pusta puca. “Vidiš, jaro, kako sada manje pu- kuća. Vidjelo se da je selo bošnjačko. Kuće
i na njima se vidjelo da su napuštena u caju!? Znaju oni da ćemo odgovoriti na lijepe i ugusto poredane, prilaz kućama
velikoj žurbi. Nigdje ni traga onima koji svaki metak i granatu. Prošla su vremena dobar, dvorišta lijepa. Desno se vidi još
su prije svega mjesec dana lijevu obalu kad su nas granatirali po nekoliko dana veće selo. Veliko i gusto, među kućama
Une svakodnevno zasipali granatama, oni- uzastopno. Sad i mi imamo”, kratko je ostaci porušene džamije. Kasnije sam sa-
ma koji su mrcvarili i ubijali zarobljene prokomentirao jedan borac. znao da se selo zove Gorice.
Bošnjake i onima koji su, prseći se pred
kamerama, govorili da će nas sve do po- Osvanuo je 10. oktobar. U samo jutro Uzbuđenje je veliko. Neki su od ra-
sljednjeg protjerati za Tursku. Nekadaš- začula se jaka vatra s neprijateljskog po- dosti počeli plakati. Za kratko vrijeme
nji gospodari života i smrti odjednom su ložaja. Neko nam reče da se položaj zove nailazimo na još jedno selo. Rekli su da
postali mali miševi. Otiš. Vidio se i gust dim. “Ljudi, ‘Ham- se zove Fajtovci. “Izađite svi, ne može se
ze’ su rasturile i digle četnike, razbježali dalje, srušen je most!”, neko je izjavio.
Nekako popodne istog dana stigli smo su se. Možda ćemo danas ući u Sanu?”, Zaista, pred nama, na rječici Blihi, na-
u podnožje Glavice, nadomak Lušci-Pa- uzbuđeno kazuje jedan borac. Do nas je lazio se eksplozijom srušen most. Neda-
lanke. U blizini je bilo nekoliko srpskih odjednom doprla naredba. “Spremajte leko od njega postavljen je privremeni
kuća, kažu da su to Predojevići, od kojih se odmah i u stroj!” Rečeno nam je da pontonski most. Izišli smo i rasporedili
vuče porijeklo čuveni osvajač Bihaća Ha- krenemo putem uz Palanačko polje pre- se u nekoliko kuća. Čudno, kuće su bile
san-paša Predojević. Duž puta nalazilo se ma Jelašinovcima. Marševskim korakom tople kao da se vatra u peći tek ugasila.
mnoštvo vozila. Neka od njih vukla su kretali smo se u koloni po jedan držeći se Bilo je i struje od koje smo se u posljed-
i pokretnu kuhinju. Kuhalo se u hodu. razmaka i po desetak metara. To je bilo nje tri godine potpuno odvikli. Šefket je
Bilo je poprilično živo. Među borcima iz predostrožnosti u slučaju da nas zaspu otišao u kupatilo i ubrzo se vratio okupan
V korpusa bilo je manjih grupa boraca mitraljeskom ili artiljerijskom vatrom. i namirisan. “Vidio sam da je bojler bio
iz drugih jedinica. U Lušci-Palanku ušli Ubrzo se putem vijugala ogromna kolona. pun tople vode pa sam se okupao. Osta-
smo marširajući u sumrak. Krenuli smo lo je još, uđi i okupaj se dok neko drugi
putem prema Jelašinovcima i zaustavili se Nismo znali kud idemo. Pucalo se nije zauzeo!” Tako je i bilo. Ušao sam i
u zaseoku Praštala. Tu smo se rasporedili. rijetko. Izbili smo u neko selo. Nekoli- nabrzinu se okupao. Nakon toliko dima,
Linija nije bila dobro utvrđena, tako da ko je krovova već gorjelo, a malo iznad prašine i znoja blagodat tople vode i sa-
su najpouzdaniji zakloni bili okolni ka- njih vidjeli su se četnici koji su bježali u puna, a ratno doba.
meni i betonski objekti. Sa mnom je bio šumu. “Ne pucajte, već su pobjegli! Šte-
moj prijatelj i ratni drug Šefket. Pričljiv, dite municiju, trebat će nam!”, neko je U KAMENGRADU
interesantan tip s kojim nikada nije bilo upozorio. U selu smo zastali i osvježili
dosadno. U opasnim situacijama smrtno se vodom. Bili smo poprilično žedni i Napolju veselo. Smijeh i graja. Vojska
ozbiljan i oprezan. Visok, koščat, ispijena zagrijani. Kratko nakon toga, opet nam k’o vojska, stalno gladna. Odmah negdje
lica, s malo duljom šeikovskom bradom našli i zaklali janje pa ga na ražnju okre-
i mahramom ispod šljema, odavao je lik ću. Ali, nisu imali sreću i zadovoljstvo
prekaljenog i pouzdanog borca.
Bili smo oprezni jer su nas upozorili
na mitraljesku vatru sa srpskih položaja.
Kažu da tokom dana na postolje postave
mitraljez, naciljaju naše položaje, fiksiraju
oružje, a onda preko noći pucaju kad se
čovjek najmanje nada. Da je istina, sami
smo se uvjerili kad smo iznenada, negdje
oko ponoći, zasuti vatrom. Ružan, nepri-
jatan osjećaj. Smjenjivali smo se na straži
do zore. Jutro je bilo hladno i maglovito.
Sa svjetlom dana oživjela je i naša okolina.
U koloni po jedan, napuštene od vlasnika,
izlazile su krave na pašu u polje i gubile
se u gustoj magli. Svinja je bilo bezbroj,
50 9/11/2017 STAV
