Page 16 - STAV broj 408 - 409

GRAĐANSKI SENAT

Prof. dr. Almir Bašović

PROVINCIJSKO

POZORIŠTE I BAHATA

DEMONSTRACIJA MOĆI

Nametanje izmjena Izbornog zakona na dan izbora, odno-
sno sat vremena nakon što su ti izbori završeni, primjerenije je
diktatorskim režimima nego onima koji su u Bosnu i Hercego-
vinu došli da “šire i brane zapadnjačku demokratiju”. Ne znam
je li se ikad dogodilo da građani neke zemlje izađu na izbore po
jednim pravilima a da se “probude” pod drugim. Šta to znači?
Sigurnost i povjerenje u izbore i u demokratiju? Hajde da je taj
čovjek, visoki predstavnik, uzeo pa sproveo odluke Evropskog
suda za ljudska prava u Strasbourgu, nametnuo svoje tumačenje
Odluke Sejdić-Finci, ili se, čak, ne daj Bože, bavio presudom u
Slučaju Azre Zornić, koji jasno pokazuje svu raskoš diskrimina-
cije Dejtonskog ustava u odnosu na sve evropske povelje i ono
što se stoljećima prodaje pod evropskom demokratijom i ljud-
skim pravima... Onda bismo povjerovali kako nam on želi da se
približimo toj evropskoj građanskoj demokratiji i tim ljudskim briga za građane, ovo je neka samodovoljna ljubav između
pravima, ili barem onome što je od toga ostalo. evropskih i naših političara!), jedino je gore što se u duboko de-
Od ovog provincijskog pozorišta i bahate demonstracije politiziranom društvu kakvo je naše, u društvu u kojem tako
moći, i to isključivo u odnose na naše političare (koga boli mali broj građana izlazi na izbore, stvorilo izvjesno uvjere-
nje da je možda i svejedno za koga čovjek glasa i da li uopće
glasa, jer će na kraju o nekim stvarima ionako odlučiti lutri-
ja! Kladionica rules.
Možda, ali samo možda, treba imati u vidu i interese dr-
žave iz koje visoki predstavnik dolazi. Jer nije to tako loše i
nehumano da siromašnoj Njemačkoj prebogata Bosna i Her-
cegovina pomogne u izlasku iz krize, naprimjer, tako što će
joj izručiti na desetke ili čak na stotine hiljada besplatno ško-
lovanih mladih ljudi. Naravno, ovo nikako ne oslobađa od
odgovornosti naše političare, mislim na one koji ne primaju
platu kako bi rušili državu koja ih plaća, dakle, mislim na
one političare koji se zovu probosanskim. Ovi drugi su iona-
ko ispod razine mišljenja, a kamoli glasanja, iako se upravo
zbog njih naš/njihov predstavnik toliko nasikirao. Možda bi,
dakle, ti probosanski političari trebali proširiti svoj pojmov-
nik politike riječima poput lobiranje, ali ne misleći pritom na
lobiranje za sitne, sopstvene interese, već na lobiranje za dr-
žavu koja i njih, također, plaća.
U međuvremenu će nas ideološka i svaka druga rascjepka-
nost, kao i brižljivo osporavanje bilo koje vrijednosti oko koje
se ljudsko društvo otkako ga ima okuplja, dovesti u situaciju
koja je gotovo pa dramska situacija iz drame apsurda. Možda
će naši političari uskoro vladati samo svojom užom familijom
i onim članovima svoje stranke koje su uspjeli uhljebiti. Mož-
da će nijemost i šutnja ljudi kojima je dosadilo da usred Evrope
uporno ponavljaju riječi kao što su genocid, pamćenje, građani,
demokratija, logika... dovesti do toga da završne replike prve dra-
me apsurda u evropskoj dramskoj tradiciji postanu realizam.
Naime, završne replike iz komada Kralj Ubu francuskog pisca
Alfreda Jarryja meni danas zvuče užasno realistično:
OTAC UBU: Mora divljeg i negostoljubivog koje zpljusku-
je zemlju zvanu Nemčija, tako nazvanu jer je većina stanovni-
ka skoro nijema. MAJKA UBU: Eh, što ti je ovo obrazovan i
načitan čovjek! Kažu da je ta zemlja vrlo lijepa. OTAC UBU:
Ah, gospodo, ma kako lijepa bila ne vrijedi koliko Poljska. Jer
da nije Poljske, ne bi bilo ni Poljaka.

16 30/12/2022 STAV