Page 54 - STAV broj 225

DRUŠTVO

Delegaciju MSS u posjeti MfUK 1975. godine (slijeva nadesno): Hikmet Ćatić,
dr. Smail Balić, dr. Salim Hadžić, Ibrahim Selmanović, Sadudin Osmić. Sjedi:
dr. Ahmed Abdelrahimsai
Razgovarao: Anes DŽUNUZOVIĆ

r. Salim Hadžić rodio se u Hrvati-
ma, u općini Srebrenik, 1953. go-
dine. Završio je Gazi Husrev-be-
Dgovu medresu, a potom kao prvi
imam u dijaspori odlazi u Beč, gdje uz
imamski posao u Muslimanskoj socijal-
noj službi studira orijentalistiku, filo-
zofiju, pedagogiju i slavistiku na Filo-
zofskom fakultetu, te uporedne religije
na Katoličkom fakultetu. Doktorirao je
2001. godine filozofiju na Filozofskom
fakultetu. Bio je i hatib džamije u Beču
nakon njenog otvorenja 1979. godine.
Bio je saradnik njemačkog radija WDR
te dopisnik mnogih printanih medija u
Bosni i Hercegovini i Austriji. Od juna
2003. godine član je Islamskog arhiva u
Njemačkoj pri Islamskom svjetskom kon-
gresu, koji djeluje pri UN-u.

STAV: Doktore Hadžiću, Vi ste 1973. go-
dine došli u Beč kao prvi imam kojeg u
dijasporu šalje Islamska zajednica. Kako
se to odigralo? Zašto Vi i zašto Beč?
HADŽIĆ: Poslije mature u Gazi
Husrev-begovoj medresi 8. jula 1972. go-
dine želio sam nastaviti školovanje. Imao
sam u vidu tri opcije. Jedna od njih bila
je, a na prijedlog mog brata Mehmedali-
je, koji je tada bio student na Fakultetu u
Fesu u Maroku, da školovanje nastavim u
Evropi, tačnije, u Parizu. Kratko poslije
mature dobivam telegram od Vrhovnog
islamskog starješinstva (VIS-a) da se ja-
vim, jer me žele poslati u Kartum, u Su-
dan. Prilikom polaska na konsultacije u
VIS-u sreo sam u Sarajevu profesora Huse-
ina ef. Ðozu, rahmet mu plemenitoj duši,
koji je ubrzanim korakom žurio u VIS.
Zamolio sam ga za kratki razgovor, što je
bez oklijevanja prihvatio. Molio sam ga Koncem januara 1973. godine otputo- reisul-ulemi, a u kojem je napisao kako
da se i on zauzme da, umjesto u Kartum, vao sam u Beč do akademika dr. Smaila je rad da me primi kao imama u Musli-
odem na studije u Pariz. Odgovorio mi je Balića. U dogovoreno vrijeme dolazim u mansku socijalnu službu, samo reis treba
riječima: “Antiko (tako me je i zvao još u njegov stan. Prije mog dolaska kod nje- za to dati dekret. Sjećam se i sada njego-
Medresi), zašto ne bi otišao u Beč? Ondje ga je već bio jedan gospodin o kojem ni- vih izgovorenih riječi pri rastanku: “Sa-
možeš raditi kao imam i ujedno studira- sam ništa znao. Dr. Balić me predstavlja lim-efendija, evo ti duplikat pisma, jer u
ti. U Parizu nemam nikoga, a u Beču je njemu, a potom se okreće prema meni s slučaju da budeš morao urgirati, možeš
moj prijatelj Smail Balić. Podnesi mol- riječima: “Ovo je gospodin inžinjer Tu- se pozvati na njega.” Kratko nakon što je
bu reis-efendiji da želiš tamo studirati i fik-beg Velagić, sekretar Muslimanske dobio pismo, reisul-ulema Kemura izdaje
raditi kao imam. Samo o tome ne govori socijalne službe (MSS). Pozvao sam ga da mi dekret 15. februara 1973. godine. Čim
nikome ništa, a pogotovo ne da sam ti to zajednički razmotrimo Vašu želju.” To je sam ga dobio, počeo sam se spremati za
ja rekao.” Tako sam i postupio. Nisam se sve što je tada rekao o njemu moj budući odlazak u Beč. Tako postajem prvi dekre-
pojavljivao u VIS-u, nego se vratio kući i predsjednik dr. Smail Balić. Bio je to i moj tirani imam izvan granica bivše Jugosla-
telefonom iz Gračanice javio da ne želim prvi susret s Teufikom Velagićem. Oboji- vije. U Beč dolazim 26. februara 1973.
ići u Kartum. Potom je došao mubarek ca su me islamskom toplinom prihvatili. godine i postajem imam Muslimanske
mjesec ramazan. Otišao sam na rama- Sutradan smo se opet sastali. Ovog puta socijalne službe sa sjedištem u trećem
zansku praksu u Prijepolje. Po povratku, samo akademik Balić i ja. Ostali smo do bečkom okrugu (becirku). Bilo je to tada
uputio sam molbu reisul-ulemi Sulejma- pokasno navečer. Tom prilikom mi je dao jedino vjersko muslimansko društvo do
nu ef. Kemuri. i duplikat pisma koje će sutradan uputiti 1978. godine u cijeloj Austriji.

54 27/6/2019 STAV