Page 51 - STAV broj 298
P. 51

u selu u kojem je živjela njegova tetka.   Brzo smo pokupili svoje   u tranšeju ispred nas. Magla se počela
          Pa bi često išao tetki ne bi li se vidio s                           razilaziti i pred nama se ukazalo pravo
          tom djevojkom.                    stvari, oružje i municiju,         lice fronta. Strahovita pucnjava bila je s
            Odjednom njegovu priču o ljubav-  i krenuli za njima. Trčali       obje strane. Ispred naše linije, na nekih
          nim jadima prekinu zvižduk granate.                                  osamdeset metara, gorio je tenk. Brzo
          Pala je nedaleko od nas. Za njom je do-  smo kroz ledenu izmaglicu.   su nas rasporedili na položaje. Ponovo
          letjela još jedna, pa još jedna, a onda smo                          je krenuo val pješadije. Lijevo od tenka
          nakon nekoliko trenutaka čuli kada je   Trčeći, bacim oko na         koji je gorio veća grupa agresorskih voj-
          istovremeno ispucano nekoliko projek-  svoj sat na ruci: 2 sata i    nika pokušavala je prići što bliže našim
          tila iz haubice. Zatresla se ravnica od                              položajima. Koristeći gorući tenk kao
          gromoglasnih detonacija.          30 minuta. Požurili su da          štit, uspjeli su doći nam veoma blizu.
            Juka ustade s balvana stavljajući šljem   prije mraka pokušaju uzeti   S naše strane odjekivala je gromogla-
          na glavu. “Šta se ovo događa, nije mi                                sna pucnjava. Dok su jedni pokušavali
          ovo uredu. Otkud da ovako odjednom   liniju. Pojačanje, bilo kakva   da se zaštićeni tenkom privuku što bliže,
          saspu teškom artiljerijom po nama?”                                  druga grupa u bijelim maskirnim odije-
          U tom momentu nekoliko projektila  ispomoć, neće krenuti po          lima dolazila je s lijeve strane. Safet je
          palo je desno od nas, a zatim je uslije-  mraku da vraća liniju, a do   otvorio vatru iz svog mitraljeza i natjerao
          dila salva granata iz minobacača. Ja sam                             ih da legnu na zemlju. Sve vrijeme poku-
          gledao pozorno u šikaru ispred nas. U  jutra će se tako utvrditi da   šavali su prići što bliže, ali bezuspješno.
          svoj onoj bjelini nisam mogao vidjeti                                   Huka granata iz minobacača prele-
          nikakvo kretanje.                 će ih biti jako teško istjerati    tjela nas je, padajući na teren ispred nas.
            Ponovo salva minobacačkih grana-                                   Jedna je pogodila direktno grupu koja
          ta na položaje naših jedinica desno od                               nas je napadala slijeva. Razbacalo ih je
          nas. A onda je sasulo iz pješadijskog na-  Ponovo su, dolje ispod nas, odjeknule   na sve strane. A onda još jedan plotun,
          oružanja. Proključala je ledena dolina u   jake detonacije. Prenu nas topot čizama.   koji je pogađao direktno u polje ispred
          jednom momentu, bilo je to kao grom   Trčeći nam se primicalo dosta vojnika.   nas. Počeli su se povlačiti, vukući ranje-
          iz vedra neba. Zatim je za tren utihnu-  Zaustavili su se kod nas. Jedan se izdvo-  ne. S naše strane još jednom je proklju-
          lo, a onda ponovo kao grmljavina sasulo   ji i brzo nam prenese poruku: “Momci,   čalo iz svih cijevi. Bio je to ispraćaj za
          sa svih strana dolje na našem desnom   idemo u ispomoć na donji dio Jagodnja-  one koji su bježeći pokušavali naći za-
          boku. Juka je sve vrijeme pokušavao   ka, dolje je u toku tenkovsko-pješadijski   klon bacajući se lijevo-desno po snijegu.
          kroz izmaglicu pogledom dokučiti šta   napad. Ostavljamo ovdje rezervu, a vi   Uskoro je utihnulo. Čula se samo
          se događa.                        koji ste došli u ispomoć idete sa mnom.”  sporadična pucnjava i pucanje preosta-
            U tom trenutku pojaviše se tri mom-  Brzo smo pokupili svoje stvari, oruž-  lih metaka u tenku koji je dogorijevao.
          ka sa “zoljama”. Trčali su pogureno po-  je i municiju, i krenuli za njima. Trčali   Gledao sam oko sebe, vojnici su s olak-
          red naše tranšeje, iza naših leđa. Juka   smo kroz ledenu izmaglicu. Trčeći, ba-  šanjem i radošću na licu dočekali po-
          ih vičući upita šta se dešava, a jedan se   cim oko na svoj sat na ruci: 2 sata i 30   vlačenje napadača.
          okrenu, pokaza rukom i kratko dovi-  minuta. Požurili su da prije mraka po-  Vjetar je ponovo počeo fijukati, a magla
          knu: “Tenkovi”.                   kušaju uzeti liniju. Pojačanje, bilo ka-  se polahko povlačila pred nazirućim sumra-
            Momci nastaviše svojim pravcem,   kva ispomoć, neće krenuti po mraku da   kom. Hladnoća je s vjetrom postajala veća.
          a mi smo i dalje zurili u maglu koja se   vraća liniju, a do jutra će se tako utvrditi   Preživjeli smo današnji dan. Šta donosi su-
          još više navlačila na zaleđenu posavsku   da će ih biti jako teško istjerati.   tra, nismo mogli pretpostaviti. Bez obzira
          ravnicu. Safet je prekrivao svoj mitra-  Kako smo se približavali napadnu-  na sve, mi smo ostajali potpuno spremni
          ljez, da ga sačuva od hladnoće i inja. Na   tim položajima, pucnjava se sve jače čula.   jer smo imali samo jednu domovinu, našu
          našu stranu doletio bi tek po neki zalu-  Iza leđa linije dolazilo je još mnogo na-  Bosnu. Rezervne nismo imali i zato smo
          tali metak. I ništa više.         ših vojnika i brzo su, pogureni, uskakali   za ovu jedinu bili spremni sve učiniti.   n




























                                                                                                   STAV 19/11/2020 51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56