Page 56 - STAV broj 298

DRUŠTVO

Tragom dobrih bosanskih priča

DŽIBAN IZ

GORNJE ROVNE
Piše: Bajro PERVA

U Sabahudin Pezić demobilizirani je branitelj Bosne i Hercegovine,
Gornju Rovnu moguće je doći
invalid, amputirac, otac petero djece, pet djevojaka, i dosadašnji
iz pravca Busovače i Viteza. Pri-
pada općini Busovača i od nje je
udaljena sedam kilometara. Do nosilac gotovo svih seoskih funkcija. Punih 25 godina bio je
Viteza je šest kilometara. Ovo selo s ne-
koliko zaselaka i nešto više od stotinjak mutevelija tamošnjeg džemata, pa 20 godina predsjednik mjesne
kuća smješteno je u živopisnom krajoli- zajednice, a od 1990. predsjednik je mjesnog odbora SDA
ku s mnoštvom voćnjaka i plodnih njiva.
Poznato je po dobrim i radinim ljudima,
te natalitetu. Zanimljivo je da je Gornja
Rovna jedno od rijetkih naseljenih mjesta
u Bosni i Hercegovini koje je na popisu
2013. godine imalo više stanovnika nago
na prethodnom popisu. Na popisu iz 1991.
imalo je 294, a 2013. godine 305 stanovni-
ka, mahom Bošnjaka.
Jedan od ljudi koji su dali svoj doprinos
imidžu ovog sela je i Sabahudin Pezić, de-
mobilizirani borac i oficir Armije RBiH,
invalid, amputirac, otac petero djece, pet
djevojaka, i dosadašnji nosilac gotovo svih
seoskih funkcija. Ljudi ga više poznaju po
nadimku Džiban, negoli po imenu Saba-
hudin. Punih 25 godina bio je mutevelija
tamošnjeg džemata, pa 20 godina predsjed-
nik mjesne zajednice, a od 1990. predsjed-
nik je mjesnog odbora SDA.

UZORAN POLJOPRIVREDNIK
Iako je gubljenjem noge postao invalid
sa sedamdesetpostotnim invaliditetom, nije
se predavao letargiji i defetizmu. Znao je
da treba učiniti sve kako bi funkcionirao
kao suprug, roditelj, komšija, građanin.
Uradio je protezu na amputiranoj nozi i
počeo s poslovima koje rade i oni s potpu-
no zdravim nogama. Sa suprugom Azrom
stekao je petero djece i svima omogućio
da se školuju do univerzitetske diplome.
Uz bosansku kahvu lijepo se slaže priča
Džibanova.
“U Vitezu sam završio srednju školu.
Do agresije na Bosnu i Hercegovinu radio
sam u namjenskoj industriji u Vitezu. Po-
tom sam otišao u policiju. U ratu sam tri
puta ranjavan, a nogu sam izgubio 1996.
godine na jednom službenom zadatku kao
policajac. Kao amputirac, s urađenom pro-
tezom, radim sve poslove na selu. Mora
se raditi ako čovjek hoće da ima. Ništa
ne može samo doći. Takav je život. Dragi Sabahudin Džiban Pezić

56 19/11/2020 STAV