Page 57 - STAV broj 254

dati posljednji otpor. Bili su to oni najokor-
jeliji četnici, koji od svoje zakrvavljene
svijesti nisu vidjeli da je za njih tu izgu-
bljena svaka bitka i bilo kakva nada da
nešto učine. Duž cijele ceste mogle su se
vidjeti razbacane stvari, puške, jakne, ra-
suta municija, a pored ceste i u kanalima
skrenuta auta i traktori. Bila je to opća
bježanija, do tada neviđena.
Bio je lijep osjećaj osloboditi mjesto
za koje znaš da je po svemu tvoje. Tamo
preko ceste začuh plač. U prvi mah mi-
slio sam da se saznalo da je još neko naš
poginuo. Pređem preko ceste, velika ka-
pija na avliji širom otvorena. Nekoliko
vojnika stajali su i gledali u vojnika koji
je plakao. Bio je to za mene nesvakidaš-
nji prizor. Vojnik s puškom u ruci išao je
pored kuće i dodirujući zidove plakao.
Kao dijete.
Onda se spusti na koljena i poljubi
kućni prag, kroz jecaj je samo ponavljao:
“Ej, kućo moja, tugo moja, evo mene. Ej, Amir Hasanović u rat je otišao iz školske klupe. Imao je
kućo moja!” Ne zna čovjek u tom mo-
mentu da li je to veselo, ili žalosno. Tu tada osamnaest godina. Kao pripadnik različitih jedinica
se emocije pomiješaju. u sastavu Drugog korpusa Armije Bosne i Hercegovine,
Poslije, sjedeći ispred jedne kuće s
vlasnikom koji se isto tako bio vratio, prošao je tokom četiri ratne godine brojna ratišta u
pričali smo o svemu. Gledajući u njihova Bosni i Hercegovini i bio dva puta ranjavan. “Stav” će
vesela lica, čovjek na sve zaboravi. Na sve
ono što je bilo prije nekoliko sati – i krv, i u nastavcima objavljivati njegova sjećanja na saborce i
smrt, i bol, i patnju. Shvatiš, na kraju, da
je vrijedilo toga. A gore, na ulazu u kuću, ratne događaje u kojima je aktivno sudjelovao
vihorila se velika zastava s ljiljanima.
Predvečer je već počelo ukopavanje
novodostignutih linija. U onome što se onda su uslijedili kombinirano pješa- teritorije. Najgore je bilo prvih deset dana
činilo kao mala, ograničena akcija, naše dijsko-tenkovski napadi. jer su tada koristili sva moguća sredstva i
združene jedinice Drugog korpusa za- Ti su prvi napadi odbijeni uz mini- mobilizirali svu moguću živu silu da nas
uzele su u silovitom napadu četiri ki- malne gubitke. Znali smo dobro da će pomjere s naših novih položaja.
lometra teritorije od tzv. VRS, a onda oni pokušavati i davati sve od sebe da Tih prvih dana na ovaj dio posavskog
prestale s napredovanjem kako bi utvr- vrate to strateški važno izgubljeno mje- ratišta dovedene su najelitnije agresorske
dili oslobođeno. Već sutradan krenuli sto. Na tom dijelu brčanskog ratišta ostali snage. Na vezi smo mogli jasno čuti da
su kontranapadi. Prvo pješadijski, a smo trinaest dana u odbrani oslobođene su tu Garda “Panteri”, Specijalna policija
iz Šekovića, Specijalni odred “Peša”, 43.
prijedorske mtbr, 1. bataljon vojne poli-
cije, 16. krajiška mtbr...
Uprkos žestokim napadima, naše linije
ostale su čvrste i neprobojne. Niti jednog
momenta nije bila upitna opstojnost do-
stignutih linija. Za jedan dan znalo se de-
siti da bude i po pet velikih kombiniranih
napada, kojima je prethodila artiljerijska
priprema. Ali sve je bilo bezuspješno.
Nakon velikih gubitaka u ljudstvu i
oklopnim sredstvima primijenili su svoju
tehniku kukavičke odmazde kao i dosta
puta prije toga – granatiranje slobodne
teritorije i civilnih objekata. Takozvana
VRS žestoko je granatirala izgubljeni te-
ritorij i pokušavala ga povratiti pješadij-
skim napadima tokom cijelog augusta i
početkom septembra, ali na kraju su i
Gornja i Donja Brka ostale pod kontro-
lom Armije RBiH. I tako je ostalo sve do
potpisivanja Dejtonskog sporazuma. n

STAV 16/1/2020 57