Page 59 - STAV broj 254
P. 59

sravnjujući vremena; svojom dostojanstve-  Je li kipar Petar Krstić, dok je u srcu   1981. prebačena je u Spomen-park na
          nošću u stavu koji odiše pobunom protiv   bijelog kamena izvlačio udove partizanskih   Vracama, koji će jedanaest godina poslije
          svih nepravdi, svojom usamljenošću star-  figura prepletenih u pravnom mozaiku po   pripadnici Karadžićeve vojske iskoristiti
          ca koji je preronio sva životna iskustva i   kojem život i smrt igraju beskrajno kolo,   kao jednu od utvrda iz koje će sijati smrt
          svojom tajanstvenošću, indiskretnošću,   mogao i sanjati da će njegovo djelo podi-  po opkoljenom Sarajevu, te će sve što se
          dubokom intimom i nepojmljivim laten-  jeljeno u oštre kvadratne plohe, posveće-  ondje nalazilo razoriti i porazbijati. Ovu
          tnim erotizmom, ovaj spomenik kao da je   no mrtvima, svakodnevno ovdje doziva-  spomen-kosturnicu, nasreću, nisu dirali.
          zauvijek u tu bijelu kocku utamničio grč-  ti mladost u njenom najbujnijem cvatu?
          kog boga smrti, strašnog Tanatosa.   Ovih devedeset devetero, čija imena stoje   SPOMENICI I SKRBNICI
            Samo je tako i mogao privući najmlađe   uklesana na prednjoj strani kocke – kao   Prije nekoliko godina vlaga je počela
          zaljubljene parove da tajne o svojim prvim   99 zrna tespiha, kao tri puta 33 Isusove   otkivati bijele mermerne ploče i razbaci-
          ljubavima povjere baš njemu. Stotinama   godine– zasigurno jesu. Svako od njih u   vati ih po travi. Naposljetku, počele su
          žitelja Ilidže i njihovim gostima baš ovdje,   ona strašna vremena mora da je maštao o   se odvaljivati i one najvažnije, s imeni-
          nad ovim bijelim kamenom, usne su utr-  danu kada će se ovdje, u Velikom parku   ma boraca, teškim poput svih bosanskih
          nule od prvog poljupca. Prije nego će ih   na Ilidži, u Sarajevu, izmiješan s cvrkutom   strahova. Prvo se odvalila ona na začelju
          saprati pred ovu skromnu rekonstrukciju   ptica, slobodan, mreškati šapat zaljublje-  koja zatvara spisak imena. Na njoj je pisalo
          svjedočila su o tome mnoga srca ispisa-  ne mladeži. Svakodnevno, još od 1961.   ovako: “Vaše žrtve su naša trajna obaveza
          na karminom i ispunjena imenima onih   godine, kada je podignuta ova kosturnica   da čuvamo tekovine NOB-a i socijalistič-
          koji su toliko zaljubljeni da hoće cijelom   i nad njom skulptura, potvrđuje taj šapat   ke revolucije.” Pavši na zemlju, prelomila
          svijetu obznaniti svoju voljenost. A tek   nad njihovim kostima da žrtvu svoju ulu-  se preko samog natpisa, kao da trga davno
          ona iscrtana sprejom, kojima ni drevni   do nisu posijali.           izrečenu zakletvu koju smo Bog sami zna
          mrazevi što u huku slijeću s Igmana ne   Na prvoj ploči s čeone strane piše ovako:   kada prekršili i zaboravili je kao da nije
          mogahu nauditi.                   “U velikom i slavnom narodnooslobodi-  naša. To vjerovatno niko ne bi ni primi-
            Tu, na crnom granitnom stupu, go-  lačkom ratu 1941–1945. dali su svoje ži-  jetio, ili nikog to ne bi dotaklo do te mje-
          dinama su se razvlačila dva datuma koja   vote”, a onda slijedi 99 imena poginulih   re da pokrene akciju saniranja, da se ovdje
          su tačno označavala početak i kraj takve   pripadnika NOR-a s općine Ilidža. Dva se   na Dan državnosti i drugim praznicima,
          veze. Prvi, drečavo crven, bio je ispisan re-  izdvajaju – Ravijojla i Gliša Janković. To su   današnjim i bivšim, ne okupljaju člano-
          skim, oštrim potezima punim ushićenja,   narodni heroji. Oboje su se rodili u nase-  vi Udruženja antifašista i boraca NOR-a
          vjerovatno ostao iza ruke koju vode trnci   lju Osjek, blizu, ondje gdje se rijeka Želje-  te polože cvijeće pod granitnu skulpturu.
          veličanstvenog zanosa, a drugi, crn, uko-  znica sastaje s Bosnom. Oboje su poginuli   Eto, njima je zasmetalo da mrazevi i kiše
          van dvije godine poslije, u svojim sparu-  1944. godine u ustaškoj zasjedi – Gliša u   nemilosrdno rastaču jedan spomenik koji
          šenim pognutim brojkama odavao je očaj   januaru u selu Bukve pored Vareša, a Ra-  svjedoči o dijelu historije ove zemlje. Ab-
          ostavljenog ljubavnika i neki daleki zov   vijojla šest mjeseci poslije s druge strane   dulah Koldžo, predsjednik Upravnog od-
          raspustošene divljine, sasvim blizu one   Sarajeva, kod Bijelih voda na Romaniji.   bora Udruženja, priča kako su konkurirali
          koja je Geteovog Vertera prenijela preko   Pored ove, nekada je u Velikom par-  kod Zavoda za zaštitu spomenika Kantona
          granice među svjetovima. Poput kakvog   ku stajala spomen-kosturnica s imenima   Sarajevo i dobili blizu 7.000 KM. Ipak, to
          testamenta sabijenog u jednu jedinu riječ,   samih heroja. Najstariji Ilidžanci sjećaju   je bilo dovoljno tek za osnovne radove, da
          ispod drugog datuma pisalo je “sretno!” –   se da je podignuta 1949. godine, a na njoj   se uklone ploče koje su se odlijepile i po-
          kao da se budućnost pred tim mladićem   je bilo uklesano 26 imena palih drugova.   padale i da se podebljaju i prodube fuge.
          slomljena srca otvarala ulazom u crno gro-  Među njima, isticali su se Vladimir Perić   Bijela mramorna kocka, koja drži cijelu
          tlo rudnika.                      Valter, Omer Maslić i Vaso Miskin. Godine   jednu stranu spomenika, s imenima onih


                                                                                                    STAV 16/1/2020 59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64