Page 66 - STAV broj 214

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Dobra Hadži Hanuma

“NIJE BOLEST

SVE ŠTO BOLI”

Bilo je i onih koji su o njoj pričali i da ima neke keramete. Po njima
Piše:
Safet POZDER je, tako, Hadži Hanuma više puta usnila i časnog Pejgambera, a
pričalo se i kako je, tobejarabi, bila i na onom svijetu i vidjela sve čari
Dženneta i muke Džehennema. Pričalo se još štošta. Ipak, budući
da to ona nikada nije sama kazivala, moguće je da je sve to došlo
od naroda, jer kad narod vidi ili čuje jedno čudo, on mu nerijetko
nadoda još stotinu drugih

ma jedna – ustvari, bila je – o njoj samo njima poznatom smjeru, kao da se uhvaćena nespremna. Hadži Hanuma je
sam dosta čuo, i dan-danas se pripo- maločas ništa posebno nije ni dogodilo. nastavila po svom.
vijeda. Kažu, babo joj je bio hodža pa Imam je poštovao Hadži Hanumu – Bilo je i onih koji su o njoj pričali i
Ije i ona “povukla” na njega. Istina, tako su je zvali – i uvijek se ljubazno se- da ima neke keramete. Po njima je, tako,
u jaziji i nije bila baš vješta, ali joj u su- lamio i zadržavao u kraćem razgovoru Hadži Hanuma više puta usnila i časnog
rama i dovama nije bilo ravne nadaleko. s njom. Možda je to činio iz poštovanja Pejgambera, a pričalo se i kako je, tobe-
Jedina je još u mejtefu prelazila Amme, a prema njenom ocu, pred kojim je i sam jarabi, bila i na onom svijetu i vidjela sve
o dovama da i ne govorim. Eto, vele, kad stekao najveći dio svog znanja, ili je bio čari Dženneta i muke Džehennema. Pri-
bi ona zaučila “tobe-dovu”, moglo se ko- samo pristojan i učtiv. Neki su tvrdili čalo se još štošta. Ipak, budući da to ona
motno otići na vrh čaršije i vratiti nazad, kako imam zna nešto što drugi ne znaju, nikada nije sama kazivala, moguće je da
a ona bi još učila. te otuda “drhti” pred njom. A nije drhtao. je sve to došlo od naroda, jer kad narod
S vremenom je prerasla i učenije Istina, ponekad bi mu se obrve skupile i vidi ili čuje jedno čudo, on mu nerijetko
muškarce u okruženju i postala neka natmurile, a brada lagano zaigrala, ali nije nadoda još stotinu drugih.
vrsta narodnog savjetnika. Išlo joj je i drhtao, a i to bi se desilo samo onda kada U ono vrijeme, dok se još havetno nije
malo i veliko, jadilo se na sve i svašta i bi Hadži Hanuma nepozvana i nenajav- ni išlo doktoru, a kamoli znalo za ultra-
tražilo iladža, ili barem kakve razbori- ljena “uskočila” u mevludski program i zvuk i moderne preglede, Hadži Hanuma
te riječi koja bi, ako ne muku odagna- zaučila poneki odlomak. Činila bi to sa bi trudnim nevjestama nepogrešivo kazi-
la, a ono barem dušu razgalila. Uživala svoje stolice, vjerno posađene u dijelu vala šta nose u stomaku. Kad je prvi put
je u svojoj ulozi, premda se nije previše džamije predviđenom za prvi ženski saf. “pogodila”, žene su govorkale: “Pa dobro,
zanosila. Niko nije znao gdje i kako je Nudili bi je da se prikuči u halku učača, potrefila, pa šta!” No, kako su se prognoze
robu nabavljala, ali bi na svaki mevlud ali bi to ona odmahivanjem ruke odbija- redom obistinjavale, jasno se naslućivalo
u džamiju bahnula u nečemu novom. la. I, onda, kad se niko ne bi nadao, ona da je posrijedi nešto ozbiljno. Konačno,
Djeca bi buljila u nju, kao da je među bi samo zaučila. Time bi cijeli program kada je jednoj nevjesti, koja se uslijed
njih upravo stiglo najveće čudo ovog bio pretumban. Imam bi s djecom već trudnoće razlila u širinu toliko da su i sve
svijeta, osjećajući nešto što je podosta navježbao salavate, odlomke mevluda i priučene babice po komšiluku govorile
nalikovalo na strah. ilahije koje će se učiti, pa bi se u trenu kako nosi curicu, kazala da je u trbuhu
Žene bi, opet, propratile njen oka dosta toga trebalo mijenjati. sin, i kada se to pokazalo tačnim, bilo je
dolazak kratkim pogledima, a onda bi se Naravno, djeci ne bi bilo pravo, rodi- jasno da s njom nema igre. Od davnina
sašaptavale, skupljenim dlanovima krijući telji bi uvijek gunđali, sugerirajući ima- se kazivalo da veći trbuščić nagovještava
usta i blago se smijuljeći. Muškadija je mu da joj već jednom “odbrusi”, a on bi, muško, a širi kukovi žensko, no, očito
djelovala neodređeno. Zapazili bi je, hud, obećavao kako će to još istog dana je Hadži Hanuma znala bolje. Ali kako?
itekako. No, sve se svodilo samo na to. učiniti. Nikada to nije učinio. Namjesto Jedini uvjet koji bi ona postavljala
Čim bi im promakla s očiju, vraćali bi toga, s djecom je navježbavao više odlo- znatiželjnoj nosećoj nevjesti bio je taj
svoj pogled i uskoro ponovo piljili u maka, tako da ubuduće nisu mogla biti da nikome ništa ne kazuje. Ipak, kako

66 11/4/2019 STAV