Page 9 - STAV broj 224

Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ akademiji u Sarajevu, gdje sam proveo Prebacuju me zatim u Republički štab
urednik@stav.ba punih 17 godina. Kažu da sam bio dobar Teritorijalne odbrane BiH za načelnika
predavač na predmetima Hemija bojnih Atomsko-hemijsko-biološke odbrane, ali
Fotografije: Muhidin ŽIVOJEVIĆ otrova i Atomsko-biološko-hemijska odbra- i na mjesto načelnika Nastavno-operativ-
na. U tom periodu sam bio proglašavan nog organa. Bio sam zamjenik generalu
najboljim nastavnikom svih vojnih aka- Šiberu. U to vrijeme, uz mene je i general
demija. Dva puta sam vanredno unapre- Sakib Mahmuljin. General Divjak mi je
đivan i bio sam perspektivan oficir. Jedno bio šef u kasarni “Maršal Tito”. Na voj-
vrijeme sam radio na vojnom institutu u noj akademiji masa je oficira slušala moja
PERSPEKTIVNI I UGLEDNI OFICIR Mostaru, pa na prirodno-matematičkom predavanja, poput Karavelića, Ajnadžića,
Rođen sam 1948. godine u selu Zorla- studiju polažem ispite na postdiplomskom rahmetli Bisića, Vranja, Bahte i mnogih
cima kod Goražda. Moj rahmetli babo bio studiju, a zatim dobivam naredbu da idem drugih. Danas mi nekadašnje počasti nisu
je pružni radnik i brzo je započeo raditi u na komandno-štabnu akademiju, koju za- bitne, ali tada mi je kao mladom čovjeku
Goraždu, te sam osnovno i srednje obrazo- vršavam. Na Fakultetu političkih nauka u to godilo. Imao sam uz to i jedan prirodni
vanje stekao u tom gradu. Igrom slučaja, Sarajevu, i prije i poslije rata, držao sam nagon da izučavam sve nauke, od historije
poslije tehničke škole, dobio sam vojnu vojni predmet Hemija bojnih otrova. Puno do hemije. Ali interesirao me je općenito
stipendiju i otišao na vojnu akademiju sam radio, bavio se naukom. Moj rad u život čovjeka na dunjaluku, pa sam počeo
u Beograd dvije godine i dvije godine u toj oblasti bio je zapažen u bivšoj armiji, ulaziti u mistički aspekt življenja. Rat me
Kruševac, te stekao znanje iz atomsko-bi- pa sam bio angažiran u glavnoj inspekciji je zatekao u Republičkom štabu. Tu mi je
ološko-hemijske odbrane. Pošto sam bio oružanih snaga kao vanredni član i kon- ostalo žaljenje da Sakib Mahmuljin i ja ni-
dobar student, mogao sam izabrati gar- trolirao sam jedinice po pitanju pješadije. smo uspjeli minirati kase s ratnim planom
nizon. Biram Kiseljak. Uskoro dobivam Naprimjer, dobio sam zaduženje da anali- u tzv. ćoravoj sobi, gdje su držane tajne.
poziv da idem na Visoku tehničku aka- ziram juriš pješadije. Napravio sam čitav Znali smo da će biti rata i htjeli smo ih
demiju u Zagreb, godine 1975/1976. Na- projekt o praktičkoj izvedbi juriša. Taj minirati, ali nismo stigli. Pokupili su ih i
kon toga, postajem nastavnik na Vojnoj period mog života bio je vrlo dinamičan. odnijeli sa sobom. Ne znam koliko im je
to koristilo, mislim da je to bilo relativno
šuplje s današnje tačke gledišta, ali svejed-
no mi je baš žao što kase nisu letjele u zrak.

POČETAK RATA I IDEJA
O “TUNELU SPASA”
U aprilu 1992. pokupio sam se iz voj-
nog stana sa ženom, dvoje djece i jednom
kesom u rukama da živim kod sestre. Ja-
vio sam se u Republički štab, pristizali su
oficiri, počela je organizacija odbrane od
agresije. Po naređenju Sefera Halilovića,
moram izaći iz Sarajeva do Visokog, gdje
smo dobili zadatak da organiziramo odbra-
nu u centralnom dijelu Bosne. U Visokom
su u kratkom vremenu koncentrirani Ra-
sim Delić, Mustafa Polutak, Ramiz Šuvalić,
Asim Džambasović, Halil Čengić itd. Na
određeni način formirali smo istureno
komandno mjesto koje je vodio general
Delić, a ja sam mu bio zamjenik. Hodali
smo po čitavoj Bosni, organizirali i savje-
tovali, ali ja sam direktno bio zadužen za
Brezu, gdje provodim 3-4 mjeseca. Tu se
odvijao i prvi pokušaj deblokade Sarajeva
i bio sam maltene zadužen za komandira-
nje s tog pravca i izašao sam na položaje
Salkanovog Hana. Akcija je stala i hvala
Bogu da je stala jer nismo mi bili svjesni
svog položaja, bili smo srčani, ali idemo u
deblokadu, a imamo samo 62 minobacačke
mine od 60 mm. Kad je Breza uspostavila
linije, vraćam se u Visoko i tamo provodim
narednih 5-6 mjeseci, kada stiže naredba
da uđem u Sarajevo. Tada je jedini mogu-
ći ulaz u Sarajevo bio preko piste. Krenuo
sam s rahmetli Asimom Džambasovićem
i dolazimo u Hrasnicu pa Butmir. To je
bilo jezivo. Danas je lahko pričati priče, ko
to nije prošao ne može shvatiti. Tu je bio

STAV 20/6/2019 9