Page 53 - STAV broj 292
P. 53

se na Mirinim vratima nekoliko sedmica
          kasnije. “Zagrlili smo se i on mi je rekao:
          ‘Uredu, pitao si me nešto i doveo sam
          tvoju gošću ovamo.’ Iza vrata je stajala
          Susan Sontag. Zaledio sam se”, ispričao
          je Purivatra.
            Bila je to prva od, kako će se kasnije
          ispostaviti, 11 Susaninih posjeta mjestu
          koje je postalo toliko važno za njezin ži-
          vot da je danas jedan gradski trg nazvan
          po njoj. Toliko važno da je David Rieff
          ozbiljno razmišljao da je tamo i sahrani.
            “Nisam prije došla jer sam se bojala,
          nisam došla jer me nije zanimalo”, rekla
          je Susan prilikom prve posjete, ali nakon
          što je došla, više Sarajevo nije mogla izba-
          citi iz svojih misli. Kontrast između ono-
          ga što je vidjela i hladne ravnodušnosti
          svijeta izvana bio je previše. Njemačkom
          prijatelju napisala je da je “odlazak u Sa-
          rajevo pomalo nalik onome što je mora-
          la biti posjeta varšavskom getu krajem
          1942. godine”.
            Ono što je bilo u pitanju u Sarajevu
          nije bila samo sudbina naroda i države.
          Sarajevo je bilo evropski grad, a Evropa
          je, napisao je David, “postala i moralna
          i geografska kategorija”. Ta je kategorija
          bila liberalna ideja slobodnog društva,
          same civilizacije. Bosanci su to znali i
          bili su zbunjeni što su njihovi apeli pri-
          mani s takvom ravnodušnošću. Pitanje
          kako se suprotstaviti nepravdi okupiralo
          je Susan od djetinjstva: otkako je čitala
          Les Misérables, otkad je u knjižari u San-
          ta Monici vidjela prve slike holokausta.
            Sontag je bila drugačija od mnogih koji
          su dolazili u Sarajevo. Mnogi su u njega
          dolazili iz dobre namjere, ali su na kraju
          vrijeđali Sarajlije. U opkoljenom gradu
          u kojem se doslovce gladovalo Joan Baez
          upozorila je novinarku Atku Kafedžić
          da je “previše mršava”; Bernard-Henri
          Lévy, u Francuskoj poznat kao BHL, u
          Bosni je postao poznat kao DHS (“Deux
          Heures à Sarajevo”, dva sata u Sarajevu).
          Pretpostavljali su da je Sontag ista, želi
          nabrzinu pogledati kako žive ljudi u tom
          rezervatu i otići će, ali ona je ostala. To je
          bilo vrlo, vrlo neobično.
            Susan se vratila u Sarajevo 19. jula
          1993. da režira Godota. Predstava je na-
          pravljena bez električne energije, a kostimi
          glumaca izrađeni su od plastične folije koju
          su UN distribuirali za pokrivanje prozo-
          ra uništenih mecima i gelerima. Ipak, ta
          je produkcija postala kulturni događaj u
          najvišem smislu. Tokom kastinga je Son-
          tag pitala glumce postoji li veza između
          njihovog života i Beckettova djela. Izudin
          Bajrović smatrao je da je odabir predstave
          očit. “Zaista smo čekali da neko dođe i da
          nas oslobodi ovog zla. Mislili smo da bi to
          bio human čin. Dostojan čin. Da nas oslo-
          bodi ove patnje. Ali niko nam nije došao


                                                                                                    STAV 8/10/2020 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58