Page 48 - STAV broj 257

DRUŠTVO

Ahmet Sejdić za “Stav”
NAJLAKŠE JE SVJEDOČITI ISTINU

“Ne mogu nikada podržati, a nisam podržavao ni u prošlosti ljude koji osmisle bilo kakav zločin; one
koji osmisle, narede ili izvrše zločin, ja to nisam niti ću ikada podržavati. Jednostavno, ne pripada u
borbi za goli život da čovjek pravi razliku po tom svom temeljnom principu. Nisam, niti ću ikada biti dio
toga”, kazao je u razgovoru za Stav početkom ove sedmice u Sarajevu Ahmet Sejdić.

bilo rečeno da je nešto takvo napravljeno. Paušalne ocjene malo
ko shvata i smatra ozbiljnim.

STAV: Tokom suđenja se čulo mnoštvo zanimljivih iskaza
svjedoka optužbe koji su opovrgavali navode Tužilaštva pa
je ono moralo odustajati od tačaka optužnice.
SEJDIĆ: Emotivno me je najviše uzdrmala ona prirodna ljudska
reakcija. Mnogi ljudi su na sudu sebe postavili u ravan svjedoka
koji ne mora nešto potvrditi nego može reći i da je nešto druga-
čije. Na ročištu se govori tako da čuje i optuženi i tužilac, i advo-
kati odbrane i sudsko vijeće. E sada, kada taj skup čuje nešto, to
bi trebalo da bude krajnji sadržaj iskaza svjedoka i da se uvažava.
Tako da su neki od svjedoka Tužilaštva apsolutno osvijetlili moju
sliku, moje sjećanje na ta događanja. I onda sam morao osjetiti i
emociju i zadovoljstvo u tako teškom kontekstu, zadovoljstvo što
se uvažava istina. Naravno, svi svjedoci to ne mogu iznijeti, neki
su ostali u nekom svom sadržaju. Zbog čega, to samo oni znaju.
Mislim ipak da je najlakše svjedočiti istinu. Slušao sam i gledao
ljude u oči i nekad se ne možete načuditi. Ali kada ne možete da
shvatite, onda to podvodite pod neke druge okolnosti. Strah od
nečega, emocije, zadaća, direktiva... Tražite nešto što je protiv isti-
ne, a što taj jadni svjedok tako iznese.
STAV: Zašto je optužnica protiv Vas uopće podignuta, čime
je motivirana? STAV: Na što konkretno mislite?
SEJDIĆ: Taj dio ne bih komentirao. Sve treba da se slegne, dosta SEJDIĆ: O konkretnim stvarima i imenima neću, ali ću ispričati
se toga još uvijek dešava u kontekstu tih zbivanja i zato ne želim ni- kako me je fascinirao jedan svjedok koji je od suda tražio do-
šta o tome pričati, bar ne dok se ne okonča priča o tim događajima puštenje da se pozdravi sa mnom, da se na neki način zahvali
za koje sam bio optužen. Ali da sam kao čovjek iznenađen, da sam na svemu što se događalo u vremenu u kojem smo bili na su-
snažno potresen, da sam iscrpljivan – zaista jesam. E sada, šta je protstavljenoj strani. Pozdravili smo se i taj trenutak ima poseb-
montirano, a šta nije? Danas ljudi na sve stavljaju upitnik, kažu da nu težinu. Imao sam sličnih susreta jer su me svjedoci čekali na
je montirano i ono za što ašćare postoji dokaz da nije. Kao legalista, parkingu suda da bi se pozdravili sa mnom, uglavnom svjedoci
ispoštovat ću svaki postupak i trudit ću se da moj primjer pomogne Tužilaštva. Kada, uvjetno rečeno, oštećena strana, ono koji su
da svaki naredni sudski postupak ovakvog tipa bude jasniji i čistiji. prošli tu nazovi golgotu, traži šansu da vas pozdravi, a nije ih
Sudovi vode neke slučajeve koji su, uvjetno rečeno, manje značajni bilo malo, onda je to...
od nekih koji stoje nezavršeni. Sve su to, vjerovatno, odluke nekih
institucija, ali ja ni to ne želim gledati kao montažu. STAV: Tokom Agresije Vam je ubijena sestra. Za taj zločin
niko nije odgovarao. Vodi li se uopće ikakva istraga koja bi
STAV: Ali ipak je i zanimljivo i znakovito da se u isto vrijeme dovela do počinilaca?
vode procesi protiv Vas, Atifa Dudakovića, Dragana Vikića... SEJDIĆ: Zanimljivo je da tih istraga nema. Da li zato što neko nije
Dakle, simbola odbrane Bosne i Hercegovine. Pokušava li pribavio sve elemente, što je vrlo moguće, ili je to iz nekih drugih ra-
se tako dovesti u ravan odgovornost za rat i zločine? zloga, ja ne znam. Moja je sestra nađena bez glave u Drini. Simpto-
SEJDIĆ: Za tako nešto postoje određeni postupci, analize, doku- matično je da je gluhonijema osoba bila nekome prepreka, nekakva
menti... Sve se to ozbiljno analizira i onda se donose zaključci. Jedno opasnost. To je kraj ljudskog uma, zamračenje. Jednostavno ne mogu
je ono što ja kao čovjek, kao branilac ove zemlje u onom vremenu, da prihvatim da postoji živ organizam koji može nešto takvo napra-
branilac svog i golih života svih tih ljudi u svojoj glavi mislim i do- viti. Ne mislim da je moja sestra završila tako samo zato što je moja
življavam. Drugo je šta osmišljavaju institucije, neki subjekti, kako sestra, ali ta mi težina kroz život daje jedno dodatno opterećenje, da
to rade, zbog čega to rade. Da li se pravi nekakva ravnoteža odgo- se više borim za pravdu, da više doprinesem da se takvo nešto više
vornosti, je li možda i gore od toga?! To se utvrdi dobrom analizom nikad ne desi i da se takva priča više nikada nikome ne priča. Volio
i onda se preispituje svaki od tih postupaka. Ja sam tu minoran član bih da se desi pravda, da ljudi koji su bili toliko bezumni budu izve-
ovog društva, tako da je moj stav, bez obzira koliko to bio stav po- deni pred pravdu i osvijetljeni. Vjerujem da takvu pravdu priželjkuje
jedinca koji je osjetio težinu procedura i postupaka, pojedinca koji većina ljudi u ovoj zemlji, bez obzira ko su. Nikome ne odgovara su-
možda osjeća gorčinu pa može i da pogriješi, ipak nije takav da bi mrak nekontroliranog zločina. Nikome.

48 6/2/2020 STAV