Page 64 - STAV broj 257

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Otkidanje od zaborava

SEHARA

ZVANA BOSNA

Piše: Salih Sidki Hadžihuseinović ostavio je iza sebe podosta pisane
Safet POZDER
građe oivičene u Povijest Bosne, u knjigu o Bosni i njenim
zanimljivostima, ljudima, običajima i događajima svih vrsta. Istina,
naišao sam na još nekoliko djela sličnog sadržaja, no i ta djela
tematiziraju pluskvamperfekt, a volio bih da se štošta napiše i o
prezentu, u prezentu. Možda to tako ide da potonji pišu o prošlima,
ali ja u aktuelnu i sve življu “cyber-generaciju” u vezi s tim ne
polažem neku veliku nadu

ako god koncipiram ovaj tekst, za Preporod. Tako je i bilo. Uskoro sam u prezentu. Možda to tako ide da poto-
bojim se da neću uspjeti u svojoj sve češće, posebno na internetu, nailazio nji pišu o prošlima, ali ja u aktuelnu i sve
nakani, možda baš zato što ni sam na Hangijeve citate i osjećao sam se za to življu “cyber-generaciju” u vezi s tim ne
Kne znam šta mi je nakana. Mož- barem djelimično zaslužnim. polažem neku veliku nadu.
da sam isuviše opijen iščitavanjem ćitaba Ovaj put neću o Hangiju, ali hoću o Čitajući Sidkija, pokušavao sam ga
koji govore o prošlosti naše lijepe zemlje i nekome drugom, i to o Salihu Hadžihu- komparirati s prezentom, barem onim koji
nas kao njenog autohtonog, višestoljetnog seinoviću. Siguran sam da mnogima od ja (do)živim, i bit ću slobodan da nekoliko
naroda!? Možda, nošen nekakvim pjesnič- nas, čak i kada mu između imena i prezi- momenata uporedim.
ko-spisateljskim porivima, jednostavno mena dodamo Sidki, to neće mnogo zna- Sidki, recimo, piše o jednoj ženi iz Dra-
volim mistificiranje ljudi i događaja koji čiti. Iskreno, nije ni meni. Dobro, čovjek ževića (nahija Kreševo, kadiluk Fojnica,
su nerijetko posve obični!? Možda, pak, je bio muvekkit. Dakle, mjerio je vrije- Sarajevski sandžak) koja je, sakupljajući
i sam uviđam da je u savremenom dobu, me, bavio se vaktijama, praćenjem Sunca drva iza sela, vidjela zmiju. Nije to bila
kako se to voli reći, čovjek “preskočio šej- i Mjeseca, mijenama, džemretima i sličnim obična zmija nego zmijurina. Kada je Ta-
tana”, pa nam i ono najnakaradnije djeluje pojavama. Muvekkita je bilo prije njega, dija, muž te žene, vidio u kakvom mu je
normalno, te sve rjeđe reagiramo i sve se a vala i poslije. Ako se ne varam, današ- stanju supruga, latio se oružja i pohitao
manje ibretimo!? nji muvekkit moj je profesor i razrednik da ubije otrovnicu. “Kada je ugledao tu
Kako god. Kada sam prvi put iščita- iz medrese Mujo Sušić. grdosiju svojim očima, njega je obuzeo
vao to kako Hangi opisuje nas, ovdašnje Ipak, Salih Sidki Hadžihuseinović osta- strah. Smeo se, pa nije mogao puškom da
muslimane, dugo sam bio pod impresija- vio je iza sebe podosta pisane građe oivi- opali.” Helem, na kraju je opalio, a zmija
ma. Znam da je Hangi bio učitelj po na- čene u Povijest Bosne, u knjigu o Bosni i kriknula toliko da se čulo na udaljenosti
šim selima i znam(o) kakvu su otprilike njenim zanimljivostima, ljudima, običaji- pola sata hoda. Uspaničen, Tadija se nije
ulogu imali i ko su bili tadašnji učitelji. ma i događajima svih vrsta. Zanos uslijed mogao pribrati da ponovo opali, a kako
Ipak, Antun Hangi nas je opisao hirurški čitanja ovih redaka kod mene je nadmašio ga je grdosija gledala pravo u oči, latio se
precizno, iskreno i poetski nadahnuto do i Hangija. Nije to ni do stila, ni do ljudi, koca i na jedvite jade ubio zmiju. Sjatili
te mjere da sam se na momente i pobojao ni do događaja. Nije ni do mene i moje su se i seljaci, ibretili se i izmjerili ubijenu
njegove knjige. Ruku na srce, da je i asha- opsesije sličnom građom. Bit će da je do životinju. Kada se oke i aršini preračunaju
be onako opisao, slabo bi se koja zamjer- činjenice kako mi ni izbliza nismo svje- u današnje mjere, ispadne da je zmijurina
ka mogla naći. sni koliko je lijepa i neobična sehara ova težila četrdeset kilograma i bila duga se-
Hangi me je toliko inspirirao da sam od naša Bosna i Hercegovina. Sehara o kojoj dam metara. To je zapisano 18. rebiul-ahira
njegovih riječi i opisa sročio čitavu hutbu i se nekad sa zanosom i ljubavlju pisalo i 1284. godine (19. august 1867).
gotovo da sam siguran da nijedna hutba od čije se dragulje vješto čuvalo i njegovalo, Naravno, i danas ima svakakve živine
njih skoro devet stotina koje sam održao u što kroz usmenu tradiciju, što kroz pisa- po šumama i vrletima. Godinama me nago-
svojoj džamiji nije izazvala toliko pažnje na djela. Istina, naišao sam na još neko- varaju da polažem lovački ispit i pridružim
i zanimanja kod slušalaca. Igrom slučaja, liko djela sličnog sadržaja, poput onoga se lovcima u njihovim avanturama, o čemu
u džamiji je bio i hutbu slušao novinar koga je Sidki otkinuo od zaborava, no i još nisam donio definitivnu odluku. Možda
Preporoda koji me je, po završetku džu- ta djela tematiziraju pluskvamperfekt. A bi mi baš to bila prilika da susretnem ili vi-
me, zamolio da hutbu preinačim u tekst volio bih da se štošta napiše i o prezentu, dim barem neku neobičnu živinku. Do tada

64 6/2/2020 STAV