Page 9 - STAV broj 279

Na pitanje “znate li šta je
bilo u Srebrenici” svako u
ovom gradu zna odgovor.
O njemu se priča, ono je

središnje mjesto njihovih
života. To šta je bilo u
Srebrenici nešto je što ih je
obilježilo za cijeli život. I njih

i grad u kojem su rođeni i
u kojem žive. Ali, život se
obnavlja, sve se češće priča
o drugim stvarima, o poslu,

o školovanju djece...

Piše: Nedim HASIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

uća u kojoj živi Nurija Mehmedo-
vić naslonjena je na ogradu Me-
morijalnog centra u Potočarima.
K Svako malo, kada izađe u dvorište,
Nurija pogleda preko ograde. Na redove
mezara s bijelim nišanima. Tamo mu leže
otac i brat. “Majka, sestra i nas četverica
braće smo krenuli konvojem. Dan nakon
pada Srebrenice otišli smo iz Potočara. Otac
i trojica braće su krenuli šumom. Dvojica
braće su prešla. Otac i treći brat nisu. Stri-
jeljani su. Našli smo im ostatke u Pilici”,
kaže Nurija.
Dok govori, u rukama drži sina Mu-
hameda. Mjesec mu je dana i Muhamed je
najmlađi u Potočarima. Jedno je od četve-
ro djece Nurije i Sanele Mehmedović. “Za
mene je ovo mjesto svetinja”, govori Nurija
o Potočarima. “Mi, povratnici, koji smo se
vratili i živimo ovdje, mi koji ne planira-
mo ići odavde, mi smo čuvari Potočara, ako
možete shvatiti šta želim reći. Bilo gdje da
odem, nedostajalo bi mi ovo mjesto. Ljut
sam na ljude koji su otišli i ne žele živje-
ti ovdje. Nije to hvala ljudima koji leže u
Potočarima.”

ŽIVOT ZAUSTAVLJEN U JULU
Te koji leže u Potočarima ovog će 11.
jula malo ko posjetiti. Pandemija viru-
sa Covid-19 poremetila je sve planove za
obilježavanje 25. godišnjice Genocida u

STAV 9/7/2020 9