Page 13 - STAV broj 279

rasproda čim ih napravi. “Time se bavim studij. Kako je bila aktivna u NVO sekto- češće priča o drugim stvarima, o poslu, o
još otkako sam bio dijete. Uživam obra- ru, nastavila je volontirati i kada je stigla školovanju djece.
đivati drvo i tome sam se posvetio. To je u ovaj grad. Hariz je otprije bio angažiran “Imao sam 14 godina kada je počeo
hobi, to je liječenje živaca. Čovjek se ne- na različitim NVO projektima. “Angažo- rat, sjećam se strahota. Sjećam se da sam
kako mora isprazniti, mora sebi psihički vala sam se u omladinskom centru, radili kilometrima lutao šumom da uhvatim
olakšati nekom zanimacijom. A suveniri smo neke projekte, imali smo radionice i pakete s hranom koje su nam bacali iz
su meni zanimacija.” tu sam upoznala Hariza. Družili smo se aviona. Djetinjstvo nam je bilo prelijepo,
U Srebrenici je proteklih godina sklo- i na kraju završili skupa. Eto, vjenčani ali nam je prekinuto i uništeno. Sve nam
pljeno i nekoliko takozvanih miješanih smo već šest godina”, priča majka dviju je nedostajalo, stalno smo bili gladni, ali
brakova, brakova u kojem su supružnici ra- djevojčica, Azre i Aline. nam je najviše trebao mir. Išao sam pješi-
zličite nacionalnosti. No većina tih mladih Takozvani mješoviti brakovi rijetki su ce kilometrima u školu jer se u našu nije
ljudi o tome ne želi više pričati, posebno u poslijeratnim godinama u Bosni i Her- moglo, bila je na nišanu. Išli smo pod gra-
ne s novinarima. Opekli su se mnogo puta, cegovini. S obzirom na sve što se dešavalo natama, pod snajperskim mecima. Gra-
mnogo su puta njihove riječi pogrešno pre- u tom gradu, u Srebrenici pogotovo. No nata je pala pored mene na dvadesetak
nesene ili zloupotrijebljene, a, čak i kada Rada i Hariz nisu razmišljali o reakcijama metara, ali sam preživio”, kazat će nam
su objavljene onako kako su izgovorene, okoline. “Nije bilo otpora, ali je bilo ču- Senahid Ademović, zaključujući: “Kom-
na društvenim su mrežama bili izloženi đenja. Bilo je pitanja poput: Znate li vi šta šiluk je dobar, skroman. Ima nas i Bošnja-
salvama uvreda. I to uglavnom od ljudi to znači, znate li šta je bilo u Srebrenici, ka i Srba, problema nema, surađujemo,
koji uopće i ne žive u Srebrenici. da vam neće biti lako...? Ali niko nije bio pazimo jedni na druge. Moja generaci-
Jedan od takvih brakova jeste i onaj protiv”, kaže nam Rada. ja baš i ne priča o ratu. Mi pokušavamo
dvoje mladih ljudi koji su odlučili osnova- Na pitanje “znate li šta je bilo u Sre- napraviti pozitivnu priču ovdje. Želimo
ti porodicu i okrenuti se vlastitom bizni- brenici” svako u ovom gradu zna odgovor. da kažemo ljudima da nije sve u Srebre-
su u Srebrenici. Radomirka i Hariz Alić O njemu se priča, ono je središnje mjesto nici negativno, da nije Srebrenica samo
vlasnici su restorana “Slatki zalogaj”, u njihovih života, to šta je bilo u Srebrenici 11. juli. Da ima ovdje puno lijepih stva-
kojem dočekuju goste dobrom kahvom i nešto je što ih je obilježilo za cijeli život. ri. Djeca nam se rađaju, imam četvero,
odličnim roštiljem. Upoznali su se kada I njih i grad u kojem su rođeni i u ko- kolega s posla je nedavno dobio četvrto
je Radomirka iz rodnog Teslića došla na jem žive. Ali, život se obnavlja, sve se dijete. Živi se...” n

STAV 9/7/2020 13