Page 12 - STAV broj 279

SREBRENICA (1995–2020)

koščica. To je sve što mu je ostalo od oca,
sve što je pronađeno u masovnoj grobnici
Čančari, naselju kod stotinjak kilometara
od Srebrenice udaljenog Zvornika.
“Teško je zamisliti šta se sve ovdje de-
šavalo, koliko smo mi izgubili u našim ži-
votima. Izgubio sam oca. Cijeli se svoj život
pitam kako bi moj život izgledao da sam
imao oca, da sam odrastao uz njega. Mislim
da sam zato čovjek koji nema previše želja,
koji živi skromno”, priča Enis.
“Kada je otac ubijen, imao sam sedam
godina. Malo se toga sjećam, ali sam za-
pamtio kada sam ga vidio posljednji put.
To je ostalo duboko urezano. Kao da sam
znao da je to posljednji put. Vidio sam
ga ispred naše kuće, mi smo krenuli ka
bazi UN-a u Potočarima, kao i sav ostali
narod, da se pokušamo nekako zaštititi.
poduzeća. Prema popisu stanovništva, da- nedostaje nam kino, mladi smo ljudi, želi- Otac je krenuo ka šumi, zadnji put sam
nas u Srebrenici, zvanično, živi 13.409 mo negdje uvečer izaći”, govori nam Nefail ispred kuće pogledao ka njemu. I više ga
stanovnika. Bošnjaka je 7.248, Srba 6.028 Salihović. Ovaj srebrenički policajac sa su- nikada nisam vidio.”
i 16 Hrvata. Taj broj od 13 hiljada odnosi prugom Edinom ima troje djece. Nekompletne očeve ostatke Enis je sa-
se na osobe koje imaju prijavljen boravak “Starija djevojčica je upisala prvi ra- hranio 2013. godine. Kaže da je od te godine
i adresu u Srebrenici. Broj onih koji stalno zred srednje škole, djeca imaju neke svoje i zvanično povratnik u Srebrenicu. Radi u
žive na području općine Srebrenica najviše aktivnosti. Ide u Muzičku školu ‘Superar’ tvornici, zasnovao je porodicu, ima sina i
je deset hiljada. već pet godina, igraju nogomet, sin treni- kćerku koja će najesen u školu, ali ne pro-
U srebreničkoj osnovnoj školi njih je ra boks... Pokušavamo im smanjiti vrijeme đe dan a da ne pomisli na oca. “Kada god
400. U Potočarima je 120 djece. U središtu koje provode na internetu, ali je to baš teš- nađu neku masovnu grobnicu, očekujemo
grada novi je vrtić u kojem je 130 mališana. ko danas. Mi smo malo staromodni, nije mi da nam jave da su pronašli ostatak njego-
Jedna od njihovih teta jeste Nermina Meh- drago da su djeca predugo na internetu. I vog tijela. Ne znam šta se desilo s njim,
medović. Sa svojim suprugom Ademom moram vam reći da sam, kao policajac, po- nisam nikada uspio saznati kako je skon-
očekuje svoje prvo dijete. “Čekali smo dvije nosan što je sigurnosna situacija odlična. čao”, kaže Enis.
godine. Biti buduća majka u Srebrenici je Srebrenica je jedan od najsigurnijih grado- “Nisam nikada ni pomislio da odem
predivno. Nema straha od budućnosti, ovdje va u Bosni i Hercegovini.” odavde iako imam uslove da živim bilo gdje
radim, ovdje poznajem sve ljude. Srebreni- u BiH. Imam kuću u Federaciji, ali moja
ca je zdrava okolina”, priča nam Nermina. PROŠLOST I BUDUĆNOST je uvijek želja bila da se vratim ovdje, sve
Osamnaest je godina prošlo otkako su Potočari su i prošlost i budućnost Srebre- moje teži životu u Srebrenici. Možda baš
se vratili kući, osam su godina proveli u tu- nice. Cesta koja vodi ka središtu tog grada zbog svog djetinjstva, zbog toga što sam
đim domovima, no za nju i supruga Ade- prepolovila je Potočare napola. Na desnoj ovdje rođen. Neobjašnjiv je taj pojam za-
ma Srebrenica je uvijek bila jedini izbor. je strani mezarje, na lijevoj je nekadašnja što baš ovdje želim živjeti. Bez obzira na
Nedavno su kupili stan u Srebrenici, od- baza snaga UN-a, koja je sada pretvorena sve to što nam se desilo, što nedostaje ov-
lučni da svoj život provedu u tom gradu. u Muzej. Dalje ka gradu proizvodni su po- dje mnogo toga, nisam nikada razmišljao
“Meni je ovdje prelijepo, imam prijatelje, goni u kojima se zarađuje za život. Svaki otići odavde.”
ljude svih nacionalnosti. Ne treba isticati dan, kada iz jednog od tih pogona krene Kako bi manje razmišljao, Enis je počeo
nacionalnost, svako svoju vjeru doživljava kući, Enis Mustafić prođe između tvornice izrađivati suvenire od drveta oraha i lipe.
na svoj način. Ja sam zadovoljna svojim ži- i mezarja gdje je sahranio nekoliko očevih S vremenom su suveniri postali nešto što
votom, kolegama i prijateljima.”
U skoro 700 srebreničkih firmi zapo-
sleno je dvije hiljade ljudi. Najviše ih radi
u rudniku. Kako su se ljudi vraćali u Sre-
brenicu, tako su brojne firme iz Federaci-
je BiH tamo otvarale svoje pogone. U sre-
breničkim pogonima kompanije “Prevent”
odnedavno se proizvode komponente za
automobile Aston Martin. Prave se ručne
kočnice, automatski mjenjači, dijelovi za
sjedišta, za volane, ostali dijelovi za neko-
liko automobilskih brendova. U Srebrenici
su smješteni i pogoni tekstilnih kompanija
i prehrambene industrije. I u svim tim po-
gonima rade zajedno Bošnjaci i Srbi.
“Imamo solidne uslove za život. Radimo,
djeca nam idu u školu, nemamo niti jedan
jedini problem. Nedostaje nam sadržaja,

12 9/7/2020 STAV