Page 70 - STAV 68 23.06.2016
P. 70

OSVRT


          Ponavljanje gradiva



          DAŽDEVNJAČKE







          ŠARE IDENTITETA














          Piše: Vedad SPAHIĆ                “Strah od behara”, Refik Ličina, Buybook, Sarajevo, 2014,
                                            161 stranica





                birka priča Refika Ličine Strah   usudnosti, ali je u bitnim aspektima us-  dezene svojih ćilima, a prije toga, šareni
                od behara osebujna je literarizaci-  pio prevladati i oplemeniti već po sebi   gmaz sam pogledom odabere tkalju koja
                ja povijesti Novog Pazara i San-  respektabilne narativne standarde svojih   će na ćilimu započeti šaru. Kao kultural-
         Zdžaka u 20. stoljeću, s tematskim   predšasnika, prije svih, Ćamila Sijarića,   no-identitetska metonimija motiv ćili-
          fokusom na one aspekte historijske do-  Huseina Bašića, Safeta Sijarića i Faiza   ma pojavljuje se i u sceni masakriranja
          gađajnosti koje je zvanična historiogra-  Softića, premrežavajući lirsko-mito-  mladog komuniste Edipa Pelina koji je
          fija sistemski tabuizirala. Od završetka   lošku pozituru pripovjednih struktura   žrtva unutarpartijske srpsko-crnogorske
          Balkanskih ratova do danas traju ge-  konkretnim historijskim referencama.   urote jer je, stekavši veliku popularnost,
          nocidne kampanje, represije, zatiranja,   Jabuke, đule, najuspjelija pripovijest   “mogao izazvati masovniji prilazak mu-
          iseljavanja i izgon Bošnjaka iz ove regije   u knjizi, ujedno je i najreprezentativni-  slimanske omladine NOP-u, što bi se pri
          teritorijalno podijeljene između Srbije   ja saga o mitskoj povezanosti čovjeka i   budućem uređenju zemlje moglo poka-
          i Crne Gore. Autor, međutim, vrijeme i   prirode u koju se dinamički upliću re-  zati negativnim i Sandžak se ne bi dao
          zbilju u ovoj knjizi ne transponira u na-  ferentne povijesne realije. Voćke koje   lako podijeliti” (str. 75.): “I upravo dok
          rativne forme linearnim pripovijedanjem   prestanu beharati poslije progona doma-  su to činili, još jednom opazi djevojku.
          niti sukcesivnim nizanjem epizoda nego   ćina u Tursku rascvjetaju se ponovo na   Čučala je u blizini, sa rukama pod za-
          slobodnim sižetiranjem iz perspektive   njegovu pustom imanju nakon mnogo   dnjicu podvučenim i pažljivo, kao šare
          infantilne ili autsajderske svijesti intra-  godina najavljujući muhadžirov povra-  na ćilimu, njegovo je lice razgledala”
          dijegetičkih naratora kojima je stran ma   tak: “I ne pamti niko živi da ga je voć-  (str. 80.). Identitetske specifikacije u Li-
          kakav oblik ideološke ili vjersko-etničke   ka prevarila. Obehara li, zaveže li ploda   čininim pričama vazda su iz aspekta sa-
          pristrasnosti.                    – eto njenog muhadžira. E orahu nije   obraženja prirode i kulture te u skladu s
            Ličina brižljivo postavlja svoje per-  vjerovati. Ali njega ruka nije ni sadila”   tim i u dionicama koje imaju naglašeni-
          ceptivno-narativne kosine, u kojima se   (str. 135.). Ovo se vjerovanje sa strahom   ju etnografsko-deskriptivnu tendenciju
          kao pripovjedači javljaju dječaci iz stra-  širi i među planerima i izvođačima et-  on se fokusira na eksterijerske artefakte
          dalničkih porodica ili lokalni intelektu-  noinžinjeringa kao “osvetnički čin” te   [npr. izgled bošnjačke avlije (str. 125.)
          alci (pisac, bibliotekar, arhivar, hobi-hro-  primordijalne jednosti čovjeka i priro-  kao svojevrsna stilsko-motivska replika
          ničar...) dimenzionirani u neke portabl   de, mita i povijesti.      opisu enterijera bošnjačke kuće u Kule-
          borhesovske inačice, pogodne za nara-  Sandžak, kao regija koju po kazni za-  novićevom eseju Iz smaragda Une].
          tivno manipuliranje smjerno doziranim   obilazi proces modernizacije, “pošteđen”   Tajna Ličinine pripovjedačke magije
          elementima metafikcije, s jedne, i inven-  je srazova koje generiraju prosvjetiteljske   po prilici jeste u umijeću metonimijski
          tivno specificiranje kulturnog identite-  homo i logocentričke ideologije, poglavito   slikovitog predočenja jedinstva mythosa,
          ta sandžačkih Bošnjaka, s druge strane.   binarnog antagonizma prirode i kulture.   logosa i ethosa, koje žive njegovi zemljaci
          Zahvaljujući ovoj dvojnosti, Ličina je   Na tom fonu mnogo više od simbolike u   pretvarajući u borbi za opstanak uskraće-
          ostvario intrapoetičku prisnost s onim   sebi nosi, npr., motiv harfova na krilima   nosti u vlastite prednosti. Dramatični sa-
          najvrednijim što je iznjedrila bogata tra-  leptira (Leptiri) ili ritual s daždevnjakom   držaji historijske zbilje ne dopuštaju, me-
          dicija usmenog i pisanog pripovijedanja   opisan u priči Daždevnjaci. Tkalje uzi-  đutim, svođenje egzistencije na linearnu
          u ovoj živopisnoj regiji mučne povijesne   maju šare s gušterova tijela kao urnek za   unidimenzionalnost harmonije čovjeka i



         70  23/6/2016 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75