Page 71 - STAV 68 23.06.2016
P. 71

prirode u životu i u smrti. Izostanak mo-  pruži sinje more” (str. 90.). Uslijedit će   tekstilnoj fabrici “Raška” zabranjen je ra-
          dernizacije nosi sa sobom i disfunkcional-  1944. godine katastrofa kada u saveznič-  mazanski post i uveden prisilni mrs [“Uj-
          ne, često karikaturalne geste koje koncept   kom bombardiranju gine veliki broj “opu-  kan iz tkačnice uzeo bi kesu bombona pa
          hroničarskog svjedočenja, ma koliko ono   štenih” Pazaraca. Ali, kada se i provodi   zaredi po pogonu da nas ‘juftaruje’. Ko
          bilo alternativno ili literarizirano, ne smije   modernizacija, iz aspekta industrijaliza-  god ne bi htio, išao je na odgovornost.
          mimoići: “1942. ponajbolje hodže iz čaršije   cije i urbanizacije naprimjer, ona, uz svo-  Žene bi se krile u klozete, iza razboja i
          izašle su na Tepe i učile igbal-dovu koja   je pozitivne strane, služi i kao sredstvo   mašina” (str. 59.).]
          im se, tvrdili su, primila. Zbog tih dova   identitetske deprivacije. Trgovačko srce   Elementi poetike svjedočenja, je-
          držalo se da je Novi Pazar igbal-čaršija i   Novog Pazara, Tijesna čaršija srušena je   dinstvo hronotopa, narativne, stilske
          da njemu ništa ne mogu avioni – umjesto   kao “najmarkantniji simbol feudalizma i   i svjetonazorske agende itd. učinilo je
          čaršije njihovim se pilotima pred očima   azijatske zatucanosti”, a u novootvorenoj   Strah od behara tematski koherentnom
                                                                               cjelinom koja se može čitati i kao ro-
                                                                               man i kao romansirana povijesna hro-
        “Jabuke, đule”, najuspjelija pripovijest u knjizi, ujedno je i         nika. Zahvaljujući tome, autor je uspio
                                                                               ostvariti ono što postesteticizam epohe
        najreprezentativnija saga o mitskoj povezanosti čovjeka                koju živimo naprosto iznuđuje od pisa-
        i prirode. Voćke koje prestanu beharati poslije progona                ca – ne podliježući trivijali, populizmu
        domaćina u Tursku rascvjetaju se ponovo na njegovu                     i konjunkturnim ideologemama doći
                                                                               do formule kojom će barem podjednaku
        pustom imanju nakon mnogo godina najavljujući muhadžirov               satisfakciju pružiti elitnim književnim
        povratak: “I ne pamti niko živi da ga je voćka prevarila.              sladokuscima posvećenim ljepoti mikro-
        Obehara li, zaveže li ploda – eto njenog muhadžira. E orahu            strukturnih stilskih bravura kao i širem
                                                                               krugu čitalaca zainteresiranih više za
        nije vjerovati. Ali njega ruka nije ni sadila”                         saznajne, etičke i historijsko-političke
                                                                               aspekte književne umjetnosti.   n



                                                                                                   STAV 23/6/2016  71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76