Page 55 - STAV broj 370
P. 55

KRIVO SRASTANJE



                                             O Ahmed-efendiji Mešiću

                                            BILA JE BLAGODAT BITI



                                            U NJEGOVOJ BLIZINI




                                            Bio je, između ostalog, mesnevihan, a njegovi dersovi impresivni.
                                            Duhovna i intelektualna gromada. Upravo je to nekima zasmetalo
                                            i počeli su ga ogovarati. Širili su malicioznu priču kako on ustvari
                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  nije nakšibendijski šejh. Doprlo je to do njega.

            “Šest  narednih  priloga  pisao  je   Donjoj Lipnici, zvanoj Karagići, i da se na   su oni vjenčani, ali to je moralo biti u 1913.
         svojevremeno moj dragi otac Ahmed.   Kozari i oženio, to je vrlo vjerovatno da je   godini, jer se 1914. rodilo njihovo prvo di-
         Prenosim ih s neznatnim skraćenjima. Na-  u Lipnicu došao vrlo mlad te stekao nešto   jete, kći Hafiza. Majka je umrla 31. janua-
         slovi priloga su moji.” Ovako piše u tekstu,   nepokretne imovine, zemlje i šume. Tu je i   ra 1973. godine. Ukopana je u mezarju Tu-
         a ovih šest priloga, ili memoarskih zapisa,   umro i ukopan na našem greblju Kozara,   šanj u Tuzli.”
         uvrstio je u knjigu Geometrija srca njen au-  gdje je ukop mrtvih već odavno obustavljen.  Ovdje se zaustavljam, iz tehničkih ra-
         tor Omer Mešić, sin šejha Ahmed-efendi-  Djed se oženio Tifom Fazlić, kćeri Ati-  zloga, citirani je tekst predug.
         je Mešića, tarikatskog učitelja o kojem je   fovom, čije porijeklo nisam mogao ustano-  Inače, a o ovome se malo zna, šejh Me-
         bilo riječi u prošlom broju Stava, što me je   viti. Naime, naše prve komšije su Faslići,   šić bio je atipičan tarikatski učitelj. Nije
         iskreno obradovalo, pa, kako mi nije namje-  sada Fazlići, i, osim njih i nas Mešića, nije   bio formalista. Nosio je odijelo i kravatu,
         ra ponavljati izrečeno, donosim, uz nužna   tu više bilo nikakvih porodica, pa bi se mo-  a šejhovsku odoru nikad, niti ju je imao.
         skraćenja, jedan od biografsko-memoarskih   glo zaključiti da je rahmetli nena bila s Ko-  Nikad se nije predstavljao i potpisivao
         zapisa pod naslovom: “Naša porodica Mešić,   zare od tih Faslića. Pamtim nenu, rahme-  kao šejh, uvijek kao derviš. Nikad niko-
         iz Lipnice Kod Tuzle”.              tli Tifu, pamtim i kada je umrla, ali nisam   me nije dopustio da ga poljubi u ruku. U
            “Naš djed, otac našega oca, rahmetli Ha-  siguran koje je to godine bilo. Kažu mi da   ophođenju s ljudima svih kategorija bio je
         san-efendija Mešić, među seljanima poznat   je to bilo 1925. Ukopana je na isto mezarje   ljubazan i dobronamjeran. Bio je, između
         kao Hasan hodža Kozarac, bio je rodom iz   na našoj Kozari.            ostalog, mesnevihan, a njegovi dersovi im-
         sela Priluk, općina Živinice. To selo leži na   Djed i nena nisu živjeli zajedno, nego su   presivni. Duhovna i intelektualna groma-
         lijevoj strani rijeke Spreče, sada vještačkog   bili rastavljeni, ali ne znam da li su i zva-  da. Upravo je to nekima zasmetalo i počeli
         jezera Modrac, između sela Šerići i Poljice.   nično ili samo od stola i postelje, jer je i ona   su ga ogovarati. Širili su malicioznu priču
         Navodno su imali i drugo prezime – Karić,   imala svoju kućicu u njivi zvanoj Berbuša.   kako on ustvari nije nakšibendijski šejh.
         pa je ono zaboravljeno tako da je i u Prilu-  Kuća je poslije njene smrti prodata i kom-  Doprlo je to do njega. Šutio je. Ipak, u je-
         ku, gdje još ima Mešića, a i kod potomaka   pletno prenesena.          sen 1993. godine, u prepunoj Behrambego-
         našega djeda rahmetli Hasan-efendije, osta-  Djed i nena su izrodili djecu, tetke Ale-  voj džamiji, rekao je ovo: “Ima onih koji
         lo samo prezime Mešić. Međutim, od nekih   mu i Hanu i našeg oca Omera. I još dva sina   misle i tvrde da nisam šejh, pa, evo, da im
         stanovnika Priluka čuo sam da i danas tamo   koji su rano umrli. Naš je otac Omer rođen   odgovorim. Ne samo da jesam, nego sam
         ima porodica s glavnim prezimenom Karić,   1895. godine u Lipnici, a umro je u novembru   trostruki šejh i za sva tri zvanja imam pi-
         pa su oni vjerovatno naši neki daleki rođaci.   1944. godine, u ratu, od tifusa pjegavca, koji   smene dokaze, ali nisam dužan nikome ih
         Naime, ocu našeg djeda Hasana bilo je ime   su u našu kuću donijeli bolesnici, partizani.   pokazivati.” Kratko i jasno. I učinkovito.
         Mehmed te su ga vjerovatno zvali Meša, kao   Ukopan je u istom mezarju na našoj Kozari.  Ogovaranja su prestala.
         što nas poneko i danas zove, te je otuda loza   Otac je vjersku pouku učio od svoga oca,   Na kraju jedne knjige koju je preveo
         pradjeda Mehmeda valjda postala Mešić.  rahmetli Hasan-efendije, pa je onda polagao   ostavio je kratku i osebujnu bilješku o sebi,
            Kada je djed rođen, ne zna se tačno. Kao   ispit za vjeroučitelja, muallima i radio je taj   ali i strogo naredio da se u njoj ništa ne smi-
         što nisam mogao ustanoviti ni ime njegove   posao u selu Rasovac kod Tuzle.  je mijenjati, ni harf, pa, evo, pridržavam se
         majke, ali znam da je umro, preselio u bolji   Naš rahmetli otac se oženio Hanifom Ja-  toga. Dakle, lektorskih intervencija nema.
         svijet, u proljeće 1938. godine i da je tada   hić, s Vršana, opština Tuzla. Ona je bila kći   “Prevodilac:
         imao preko 80 godina. Prema tome, moglo   rahmetli hadži Ismaila Smajla Jahića, sina   derviš h. Ahmed Nuruddin, nakšibendi-
         bi biti da je rođen oko 1856. godine, na šta   Sulejmanova i Fatimina. Majka naše nene   ja, to jest, Ahmed b. Omer b. el-Hasan ibni
         upućuje i sljedeće: on je meni kao dječaku,   zvala se Azemina, kći Mešana i Šahe Mu-  Mehmed Mešić, penzioner iz Tuzle, među
         svome unuku, lično kazivao da je bio pisar u   stafić iz Dubrava kod Živinica. Djed je bio   ljudima poznat kao: šerijatski pravnik-ka-
         vojsci Hivzi-bega Đumišića, koji je poginuo   zemljoradnik, a nena domaćica. Vršani su   dija, islamski teolog, profesor islamskih ori-
         u Rači kod Bijeljine 1876. godine, o čemu   selo jugoistočno od Tuzle, udaljeno od gra-  jentalnih jezika, mesnevihan (prevodilac i
         piše u svojim sjećanjima Cvjetko Crnogor-  da 5-6 kilometara, a Dubrave su veliko selo   predavač Mesnevije), a kod Allaha Uzviše-
         čević iz Tuzle u listu Oslobođenje aprila 1973.   kod Živinica, u Sprečkom polju.  noga: najsitniji i najsiromašniji rob Allaha
         godine. Djed je najvjerovatnije morao imati   Djed hadži Smajl je pričao da je njihova   Uzvišenoga, zemlja pod nogama salikja, du-
         tada oko dvadeset godina. Nije mi poznato   starina porijeklom iz Budima, Mađarska.   hovnih velikana, sluga, čuvar nakšibendij-
         kada je došao u Lipnicu, mahala Kozara.   Naša majka Hanifa rođena je iste godi-  skih naluna u tekijama, koji plačući prosi
         Budući da je bio vjeroučitelj u mektebu u   ne kada i otac Omer. Ne znam tačno kada   milost Allaha Milosnoga!”    n


                                                                                                    STAV 8/4/2022 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60