Page 55 - STAV broj 370

KRIVO SRASTANJE

O Ahmed-efendiji Mešiću

BILA JE BLAGODAT BITI

U NJEGOVOJ BLIZINI

Bio je, između ostalog, mesnevihan, a njegovi dersovi impresivni.
Duhovna i intelektualna gromada. Upravo je to nekima zasmetalo
i počeli su ga ogovarati. Širili su malicioznu priču kako on ustvari
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ nije nakšibendijski šejh. Doprlo je to do njega.

“Šest narednih priloga pisao je Donjoj Lipnici, zvanoj Karagići, i da se na su oni vjenčani, ali to je moralo biti u 1913.
svojevremeno moj dragi otac Ahmed. Kozari i oženio, to je vrlo vjerovatno da je godini, jer se 1914. rodilo njihovo prvo di-
Prenosim ih s neznatnim skraćenjima. Na- u Lipnicu došao vrlo mlad te stekao nešto jete, kći Hafiza. Majka je umrla 31. janua-
slovi priloga su moji.” Ovako piše u tekstu, nepokretne imovine, zemlje i šume. Tu je i ra 1973. godine. Ukopana je u mezarju Tu-
a ovih šest priloga, ili memoarskih zapisa, umro i ukopan na našem greblju Kozara, šanj u Tuzli.”
uvrstio je u knjigu Geometrija srca njen au- gdje je ukop mrtvih već odavno obustavljen. Ovdje se zaustavljam, iz tehničkih ra-
tor Omer Mešić, sin šejha Ahmed-efendi- Djed se oženio Tifom Fazlić, kćeri Ati- zloga, citirani je tekst predug.
je Mešića, tarikatskog učitelja o kojem je fovom, čije porijeklo nisam mogao ustano- Inače, a o ovome se malo zna, šejh Me-
bilo riječi u prošlom broju Stava, što me je viti. Naime, naše prve komšije su Faslići, šić bio je atipičan tarikatski učitelj. Nije
iskreno obradovalo, pa, kako mi nije namje- sada Fazlići, i, osim njih i nas Mešića, nije bio formalista. Nosio je odijelo i kravatu,
ra ponavljati izrečeno, donosim, uz nužna tu više bilo nikakvih porodica, pa bi se mo- a šejhovsku odoru nikad, niti ju je imao.
skraćenja, jedan od biografsko-memoarskih glo zaključiti da je rahmetli nena bila s Ko- Nikad se nije predstavljao i potpisivao
zapisa pod naslovom: “Naša porodica Mešić, zare od tih Faslića. Pamtim nenu, rahme- kao šejh, uvijek kao derviš. Nikad niko-
iz Lipnice Kod Tuzle”. tli Tifu, pamtim i kada je umrla, ali nisam me nije dopustio da ga poljubi u ruku. U
“Naš djed, otac našega oca, rahmetli Ha- siguran koje je to godine bilo. Kažu mi da ophođenju s ljudima svih kategorija bio je
san-efendija Mešić, među seljanima poznat je to bilo 1925. Ukopana je na isto mezarje ljubazan i dobronamjeran. Bio je, između
kao Hasan hodža Kozarac, bio je rodom iz na našoj Kozari. ostalog, mesnevihan, a njegovi dersovi im-
sela Priluk, općina Živinice. To selo leži na Djed i nena nisu živjeli zajedno, nego su presivni. Duhovna i intelektualna groma-
lijevoj strani rijeke Spreče, sada vještačkog bili rastavljeni, ali ne znam da li su i zva- da. Upravo je to nekima zasmetalo i počeli
jezera Modrac, između sela Šerići i Poljice. nično ili samo od stola i postelje, jer je i ona su ga ogovarati. Širili su malicioznu priču
Navodno su imali i drugo prezime – Karić, imala svoju kućicu u njivi zvanoj Berbuša. kako on ustvari nije nakšibendijski šejh.
pa je ono zaboravljeno tako da je i u Prilu- Kuća je poslije njene smrti prodata i kom- Doprlo je to do njega. Šutio je. Ipak, u je-
ku, gdje još ima Mešića, a i kod potomaka pletno prenesena. sen 1993. godine, u prepunoj Behrambego-
našega djeda rahmetli Hasan-efendije, osta- Djed i nena su izrodili djecu, tetke Ale- voj džamiji, rekao je ovo: “Ima onih koji
lo samo prezime Mešić. Međutim, od nekih mu i Hanu i našeg oca Omera. I još dva sina misle i tvrde da nisam šejh, pa, evo, da im
stanovnika Priluka čuo sam da i danas tamo koji su rano umrli. Naš je otac Omer rođen odgovorim. Ne samo da jesam, nego sam
ima porodica s glavnim prezimenom Karić, 1895. godine u Lipnici, a umro je u novembru trostruki šejh i za sva tri zvanja imam pi-
pa su oni vjerovatno naši neki daleki rođaci. 1944. godine, u ratu, od tifusa pjegavca, koji smene dokaze, ali nisam dužan nikome ih
Naime, ocu našeg djeda Hasana bilo je ime su u našu kuću donijeli bolesnici, partizani. pokazivati.” Kratko i jasno. I učinkovito.
Mehmed te su ga vjerovatno zvali Meša, kao Ukopan je u istom mezarju na našoj Kozari. Ogovaranja su prestala.
što nas poneko i danas zove, te je otuda loza Otac je vjersku pouku učio od svoga oca, Na kraju jedne knjige koju je preveo
pradjeda Mehmeda valjda postala Mešić. rahmetli Hasan-efendije, pa je onda polagao ostavio je kratku i osebujnu bilješku o sebi,
Kada je djed rođen, ne zna se tačno. Kao ispit za vjeroučitelja, muallima i radio je taj ali i strogo naredio da se u njoj ništa ne smi-
što nisam mogao ustanoviti ni ime njegove posao u selu Rasovac kod Tuzle. je mijenjati, ni harf, pa, evo, pridržavam se
majke, ali znam da je umro, preselio u bolji Naš rahmetli otac se oženio Hanifom Ja- toga. Dakle, lektorskih intervencija nema.
svijet, u proljeće 1938. godine i da je tada hić, s Vršana, opština Tuzla. Ona je bila kći “Prevodilac:
imao preko 80 godina. Prema tome, moglo rahmetli hadži Ismaila Smajla Jahića, sina derviš h. Ahmed Nuruddin, nakšibendi-
bi biti da je rođen oko 1856. godine, na šta Sulejmanova i Fatimina. Majka naše nene ja, to jest, Ahmed b. Omer b. el-Hasan ibni
upućuje i sljedeće: on je meni kao dječaku, zvala se Azemina, kći Mešana i Šahe Mu- Mehmed Mešić, penzioner iz Tuzle, među
svome unuku, lično kazivao da je bio pisar u stafić iz Dubrava kod Živinica. Djed je bio ljudima poznat kao: šerijatski pravnik-ka-
vojsci Hivzi-bega Đumišića, koji je poginuo zemljoradnik, a nena domaćica. Vršani su dija, islamski teolog, profesor islamskih ori-
u Rači kod Bijeljine 1876. godine, o čemu selo jugoistočno od Tuzle, udaljeno od gra- jentalnih jezika, mesnevihan (prevodilac i
piše u svojim sjećanjima Cvjetko Crnogor- da 5-6 kilometara, a Dubrave su veliko selo predavač Mesnevije), a kod Allaha Uzviše-
čević iz Tuzle u listu Oslobođenje aprila 1973. kod Živinica, u Sprečkom polju. noga: najsitniji i najsiromašniji rob Allaha
godine. Djed je najvjerovatnije morao imati Djed hadži Smajl je pričao da je njihova Uzvišenoga, zemlja pod nogama salikja, du-
tada oko dvadeset godina. Nije mi poznato starina porijeklom iz Budima, Mađarska. hovnih velikana, sluga, čuvar nakšibendij-
kada je došao u Lipnicu, mahala Kozara. Naša majka Hanifa rođena je iste godi- skih naluna u tekijama, koji plačući prosi
Budući da je bio vjeroučitelj u mektebu u ne kada i otac Omer. Ne znam tačno kada milost Allaha Milosnoga!” n

STAV 8/4/2022 55