Page 15 - STAV broj 436 - 02
P. 15
“Pričali su borci iz Srebrenice da se
kod njih jela zob, ljeskova resa, pili čajevi.
Tako im je bila glad zavladala, dok je kod
nas ipak tada bilo hrane dovoljno. Čak je
izlazila cijena 100 kg žita na 1.500 DM. Na-
rod je prosio, ipak davalo se i dijelilo ko-
liko je ko mogao. Kod nas se organizovalo
dobrovoljno prikupljanje hrane za vojsku,
izbjeglice i bolnicu. Šta ko može da ponudi:
graha, krompira, mesa, voća i povrća. Tako
sam jedne prilike naredio da svaki doma-
ćin s mog rejona da ovcu za vojnički kazan,
onaj ko ima ovce. Većina je dala, 95 posto
ljudi je dalo. Dirnuo me gest prognanika
iz Nove Kasabe Zije Hadžića Struje, koji
je tada boravio u mom selu. Zijo, poznati
kasapski ribolovac, veli meni: ‘Komandire
imam kozu, dajem je za vojsku.’ Naravno,
nisam prihvatio jer je Zijo imao četvero male
dječice i trebalo ih je hraniti u izbjeglištvu.
(...) Cigareta je odavno već nestalo i pušio
se duhan, ali ni duhana nije bilo dovoljno.
Najpoznatiji po uzgoju duhana na ovoj re-
giji bio je Avdo Hodžić. Dobričina, dijelio
je svakom, pogotovo vojsci i svakom ko je
došao tom namjerom. Duhan se čuvao, dola-
zili ljudi sa puškama, krali duhan. Duhan je
postao dragocjena roba. (...) Za osvjetljenje
se koristile svijeće. Zejtin, trafo ulje, nafta.
Vijesti se slušale preko ‘Radio Prele’. To je
radioaparat koji umjesto struje ili baterija
koristi mehanički pogon prele, točak od bi-
cikla ili čekrk. Kada su vijesti, okupio bi se narodu. Svi borci su sašili sebi maskirna, površine, odnosno, otpor je pružan na
narod i slušao, a ovaj je morao okretati točak bijela odijela. Sve bolje naoružanje su uzeli ukupno šest posto površine općine. To-
kako bi se stvorila struja”, piše Omerović. borci koji su učestvovali u ovoj akciji. Išla kom prve godine rata jedinice s ovih po-
Osim hrane, problem je, piše Omerović, je grupa po grupa s tačnim zadacima prema dručja, u sadejstvu s borcima Srebrenice,
bio i nedostatak soli. Narod se dosjetio da obavještajnim podacima, javljaju se moto- Vlasenice i Zvornika, oslobodile su 72
koristi so za posipanje puteva. rolama da su stigli do cilja. Čekalo se, akci- posto teritorije općine Bratunac. Na dan
“Takva jedna deponija nalazila se u Jo- ja je počinjala tačno u 5 sati ujutro. Sjedio 8. januara 1993. godine stvorena je naj-
šanici na putnoj komunikaciji između Dri- sam se cijelo veče vani. Hladna noć, mraz, veća slobodna teritorija u Sjeveroistočnoj
njače i Zvornika blizu puta za Novo Selo, snijeg škripi pod nogama. Ipak moral je na Bosni. Osim 72 posto slobodne teritorije
15-20 kilometara udaljeno od nas šumskim visokom nivou. Puno je naroda, civila, niko općine Bratunac, bila je slobodna gotovo
putevima. Organizovano je ljudstvo sa ko- ne spava. Bili smo kod PAM-a koji je prvi cijela teritorija općine Srebrenica, gdje se
njima (samarica) i odmah u nabavku za trebao zapucati, što je i signal ostalima da izašlo na samu granicu sa Srbijom na Dri-
vojsku. Noću se išlo pažljivo jer je depo- akcija počinje. Zareza PAM. Akcija poče. ni. Slobodna teritorija Srednjeg Podrinja
nija bila na dometu neprijateljskog pješa- Prolomi se nebo, tuku naši. Gromoglasno iznosila je približno oko 900 kvadratnih
dijskog oružja. Bilo je rizično, ali ipak se se čuje ‘Allahu ekber’. Tuku i naši minoba- kilometara. Slobodna teritorija bila je uda-
deponija iscrpila do posljednjeg grama. So cači. Narod, civili odoše prema vojsci. (...) ljena svega dva-tri kilometra od slobodne
se onako sa kamenom stavljala u posude i Po selu stoka, naši već voze haubicu 76 mm. teritorije regije Tuzla.
miješala. Slana voda se odlivala u metalne Skupljamo sanduke municije, granata na- Stvaranje ovolike slobodne teritorije za-
posude (šerpe, bakrače) zatim kuhala na ja- sred sela. Uprežu krave da voze municiju za brinulo je vlasti u Beogradu i na Palama, pa
koj vatri, kada voda ispari ostane čista so. Konjević Polje. Pustio sam iz štala desetak su angažirali Užički, Novosadski i Valjev-
Nije jodirana, ali dobra, hrana bez soli je krava da ne izgore. Borbe se vode, civili do- ski korpus da povrate izgubljene teritorije.
neukusna”, piše Omerović. laze, kupe hranu po kućama. Pomiješali se Iako su se nadali pomoći Drugog korpusa
Početkom 1993. godine na red je došla civili sa vojskom iako borbe traju, ali glad Armije RBiH, kako bi se slobodna terito-
Kravica. Zbog učestalih napada na slobod- goni. (...) Vri kao u loncu, gore kuće, sto- rija sastavila, pomoć nije došla, a ogromna
nu teritoriju odlučeno je da se krene u kon- ka puštena, civili kupe hranu, bježe četnici površine slobodne teritorije značila je i raz-
tranapad 7. januara 1993. godine. glavom bez obzira. Kravica je pod kontro- vlačenje odbrane. Nedostatak ljudstva, kao
“Sav narod se spremao za ovaj događaj, lom”, navodi Omerović napomenuvši da su i hronični nedostatak oružja, zatim odlazak
jer su svakom zla nanijeli gađajući daleko- uz borce iz Konjević Polja i Pobuđa u akciji velikog broja izbjeglica i vojno sposobnih
metnom artiljerijom sve živo i neživo na učestvovali borci iz Srebrenice i Glogove. muškaraca za Tuzlu, bili su prilika za srp-
slobodnoj teritoriji. Svaka bačena granata Na početku Agresije otpor je pružan u ske snage da povrate izgubljeno i zauzmu
na našu teritoriju imala je žrtve, jer je kom- samo četiri od trinaest mjesnih zajednica do tada neosvojivo – Cersku i Konjević Po-
pletno područje bilo prenaseljeno. Dugo se općine Bratunac, od kojih je MZ Konjević lje. Velika ofanziva na Cersku krenula je 8.
trpilo njihovo zlo koje su nanosili nedužnom Polje najveća sa 33 kilometra kvadratna marta 1993. godine.
STAV 14/7/2023 15