Page 16 - STAV broj 436 - 02

GENOCID U SREBRENICI (1995–2023)

Još je bio 11. juli. Diverzanti i izviđači
otišli su da izviđaju put i izvještavaju. Na
Jaglićima se, opisuje Omerović, prikupljao
narod, vršilo se postrojavanje jedinica te
dobivala uputstva za put. Bilo je između
10.000 i 15.000 ljudi. Strašne gužve, masa
naroda nije poznavala put. U tišini noći
kolona je krenula prema Pobuđu. Iznad
sela Kemenice prva je pauza. Već je sva-
nulo. Masa je naroda, zuji kao u košnici.
Zatim se kolona nastavlja kretati kroz za-
seoke Pobuđa.
“Prošli smo Kemenice, idemo prema
Krajinovićima. Prelazim neki potočić, kada
je zapucalo sa svih strana. Nastao je pravi
haos. Nastala je panika, kolona se preki-
nula, a jedinice pomiješale. Gore gdje smo
odmarali, iznad Kamenice, kako pričaju, u
tom momentu četnici su se privukli toj masi
naroda, opkolili i zapucali po njima, tu su se
izmiješali sa našim. Nije se znalo ko na koga
puca. A vele, palo je neko drvo (presječeno od
granate, zolje, eksploziva ili ne znam čega).
Turnjalo je na sve strane. Preživjeli su pri-
“U to vrijeme počeli su se bacati lanč-pa- “U Srebrenici je vladala velika glad, čali da su im četnici govorili: ‘Hajte, ovuda’
keti iz aviona koji su polijetali iz baze Raj- narod nije imao šta da jede. Vidjelo se na i da su na taj način naivnu masu naroda od-
na Majna iz Njemačke. Prvi paketi počeli narodu, neuhranjeno, nemaš hljeba, obroci veli u srpsko selo Kravica u poljoprivrednu
su padati u rejonu sela Rovaši, odnosno u oskudni, hljeb se nije solio i ako imaš nešto zadrugu, gdje je pobijeno oko 1000 Bošnja-
međuzoni, gdje je više civila izgubilo život hljeba čuvaš djeci. Išao je narod da prosi po ka iz kolone. Masa je ostala mrtvih na tom
zbog hrane. Naši stariji su nas uvijek po- selima”, piše Omerović. mjestu, u šumi”, piše Omerović. Oko ponoći
učavali da ‘radimo jer neće pasti iz neba’. Ipak, tih godina narod je bio željan i 13. jula kolona je nastavila dalje.
Estagfirullah! Allahu ekber! Pada iz neba”, zabave. Tako su se u Srebrenici održavala Sljedeća pauza da se sačeka ostatak ko-
opisuje Omerović. i sportska takmičenja, a posebno je zani- lone bila je na planini Udrč. Ko je prešao
Cerska je padala, civili su bježali pre- mljiva bila “Ljiljanijada”, gdje su bile za- do 7.30 sati 14. jula, on se spasio. Na putnoj
ma Konjević-Polju, pa odatle dalje prema stupljene sportske discipline poput malog komunikaciji Bratunac – Konjević-Polje i
Srebrenici, 14. marta Srbi su ušli u Konje- fudbala, hrvanja, povlačenja konopca itd. Konjević-Polje – Vlasenica Srbi su postavili
vić-Polje. Zauzeli i Glogovu. Vojska se po- Radilo je improvizirano kino. Organizi- transportere s oznakama UN-a, a pješadija
vukla u Srebrenicu. rale se igranke. je češljala svaki centimetar terena. Mnogi
“Putem haos, susrećemo žene, djecu, Ovako Omerović opisuje dan prije pada su se, pomislivši da su to vojnici UN-a, pre-
starce, vode krave, natovarene spužvama, Srebrenice, 10. juli 1995., usred ofanzive dali i kasnije su ubijeni.
konje, samarice itd. Djeca, žene pored puta, srpskih snaga: “Gužve po ulici, ne zna se Nakon zasjede u Kamenici kolona se
snijeg, poneka vatrica, starci umotani u će- ni gdje ko ide ni šta ko radi. Gotovo je. raspršila na sve strane u manjim grupama.
badi. Ne znam šta da radim, borci traže po- Sastanak vojnih i civilnih vlasti. Dušmani Glavnina, koja se dokopala Udrča, nastavila
rodice, svako ide svojim putem...”, navodi su već upali u Srebrenicu, sve se granati- je put prema tuzlanskoj teritoriji. Kolona je
Omerović. ra, žestoke paljbe po cijelom gradu. Reče- 16. jula stigla na Crni vrh, prešla cestu Tuzla
no je da, ako bi došlo do pada Srebrenice, – Zvornik i nastavila žurno prema Baljkovici,
PROBOJ NA BALJKOVICI vojska ide preko šume za Tuzlu, dok bi gdje se vode teške borbe da se probije linija,
U svojoj knjizi Omerović zatim opisuje civilno stanovništvo išlo u bazu UN-a u posljednja prepreka do slobodne teritorije.
život u Srebrenici, koja je bila prenapučena, Potočare. (...) Teško brate, tuga srce para. “Poginuti ili proći, nema nam druge.
u svakoj sobi stanovala je najmanje jedna Žalivije mi Srebrenice, haman, nego Po- Krećemo ponovo na odsudnu borbu, ži-
porodica, a počesto i više njih. buđa i Konjević Polja.” vot ili smrt. Masa je civila iza nas. Ide nas
mnogo, u više grupa. Idemo frontalno. Pred
nama brdašce do ivice šume, malo brisanog
prostora, šikara, rijetka šumica, plot-ograda.
Hamed Omerović je kao sudionik i svjedok događaja To grmi, pucaju oni, pucamo i mi. Razliježe
dolinom ‘Allahu ekber’, kako sa lijeve tako i
bilježio sve ono što se dešavalo od početka Agresije sa desne strane. (...) Začu se magafon, Naser
RBiH, ali i u vrijeme dok je Agresija pripremana, pa sve Orić, naš slavni komandant i legenda. Po-
znadosmo ga sa grupom boraca. Veli nam:
do dolaska na slobodnu teritoriju Tuzle 1995. godine ‘Dobro došli, braćo, izdadoše nas Tuzlaci.’
poznatim Maršom smrti. Omerović je opisivao samo ono Probili smo liniju. Niko radosniji od nas.
Sa ovog brdašca gledamo kolone napaćenog
što je sam doživio ili ono što je kao informaciju dobijao naroda i ranjenika, idu putem na slobodnu
teritoriju. Ponovo sam se rodio”, zapisao je
od kurira u svojoj jedinici kojom je rukovodio. Hamed Omerović. n

16 14/7/2023 STAV