Page 53 - STAV broj 235

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Ljubav obnavlja mozak

KAŽA O TATARSKOJ TAMBURI

I HOLANDSKOJ BRODICI

Svi su nalazi pokazivali da je bolest uzela maha i ljekari su samo zabrinuto
gledali te procjenjivali koliko mu je još zemnog vremena preostalo. Svjestan
Piše: svega toga, ko zna zašto, čovjek je neprestano mislio šta bi još mogao
Irfan HOROZOVIĆ učiniti. Šta je najviše želio u svom životu… Želio se otisnuti svojom brodicom
na more, u nepoznato, s namjerom da se suoči s pustolovinom o kojoj ništa
nije mogao znati. Na kraju je tako i učinio

azbolio se mladi Tatarin. Nikad Kažu da je u njegovim bilježnicama osta- Svjestan svega toga, ko zna zašto, čovjek
to niko ne bi pomislio. Dogodi- la zapisana i priča koju pričamo o susretu s je neprestano mislio šta bi još mogao učiniti.
lo se najednom, kao što se takve bolesnikom: Šta je najviše želio u svom životu... Želio se
R stvari i događaju. – Šta bi ti želio? – zapitao ga je smo- otisnuti svojom brodicom na more, u nepo-
Ni sam nije bio svjestan. Međutim, ni- ren jer mu nije znao ništa kazati što bi ga znato, s namjerom da se suoči s pustolovi-
kad ne znaš kad te neko gleda. Vidjeli su odobrovoljilo. nom o kojoj ništa nije mogao znati.
da mu zna biti slabo, znojio se bez razloga, – Ne znam koliko moja želja može po- Na kraju je tako i učinio.
kašljao, zastajao i dugo gledao u daljinu. moći, ali ja bih želio svoju tamburicu, neko Njegov je odlazak ličio na sprovod.
A on, lijep i zdrav naizgled, jak, a ne- piće uz nju i voće... Razdijelio je sve svoje stvari, osim bro-
kako i radostan kao da se raduje svakom Doktor naredi da mu sve to donesu. dice, i oprostio se.
cvijetu u okolini. Kad se uvjerio da su želje ispunjene, ne- Došli su rođaci i prijatelji, grlili ga i ljubili.
Pogledao ga jedan hećim, te drugi, sti- osjetno se povukao. Kad se ukrcavao, zagledao se u svoju bro-
glo se i do bolnice, ali svi su samo klima- Ostao je u blizini i osluškivao. dicu kao da je prvi put vidi. Nikad mu se nije
li glavama i činilo se da mu niko ne može Potrajalo je dok se oglasio zvuk tamburice. učinila toliko nalik na tamburu.
naći istinskog lijeka. Kao da je nešto govorila. Zaista liči na nju, pomislio je, kako to
Nalazi su bili zastrašujući. A onda je po svu noć osluškivao njegovo dosad nisam vidio.
Nije mu bilo pomoći. bolno pjevanje. U početku je mislio da ječi. Smjestio se u njenu nutrinu i gledao u pra-
Zadesio se tu u blizini i jedan ruski uče- Međutim, takve su bile pjesme koje je pjevao. mac odakle su se pružale strune od svjetlosti.
njak iz Sankt Peterburga. Fiziolog, doktor, Kao da su se mijenjale same u sebi. Htio je Kad je krenula, samo je o tom mislio i
istraživač, profesor. Slavan u cijelom svije- poći kad je tamburica zacvrkutala. Bio je to srdačno pozdravljao mnogo ruku koje su se
tu i dobitnik najvećih nagrada i priznanja. pjev poznate ovdašnje ptičice. Potom druge. izvijale i treperile sve maglovitije dok su nji-
Umolili su ga da dođe u posjetu. Čitav ptičiji orkestar. hovi vlasnici plakali ili samo gledali zaleđeno.
Čim ga je doktor ugledao, učinilo mu se Kasnije, sutradan, pjesma je bila drukčija. Jedino vjetrenjača u blizini njegove kuće
kako ga poznaje. Shvatio je, nekoliko tre- Nizali su se stihovi koje nije razumio, iako nije trepnula dok se sve to događalo.
nutaka kasnije, da je tako zamišljao mla- mu je prisnost u njima bila bliska. Vidio je Vidi me sad, kao ukleti Holandez sam,
dića kojeg je Fjodor Mihajlovič nadahnuto tad jednu djevojku koja je plakala i jednog pomisli i vidje kako se na njegovoj brodici
opisao u svojim zatvorskim uspomenama od onih pasa koji trče s konjima u lovu. Že- otvaraju jedra za koja nije ni znao da postoje.
na mrtve domove i podzemlja, knjigama ljeli su biti s njim. Tako je odjedrio.
koje je neizmjerno poštovao. Izgledalo je Trajalo je to danima i danima. Dugo se o njemu ništa nije čulo.
da je to zaista on. Kad se ponovo vratio, nakon povratka u Nisu ga više ni spominjali.
I bilo je to nevjerovatno iznenađenje. institut, odmah je potražio mladog Tatarina. Samo slučajno.
Zato se nije usudio da ga upita za ime. Kazali su mu da se dogodilo čudo, izliječen je I tako je taj odlazak ličio na odlazak u
Bojao se da će to biti ono koje je Fjo- i oženio se s djevojkom koja je stalno dolazila. zaborav.
dor napisao. Ljubav obnavlja mozak, zapisao je tad u Neke oči u moru nisu bile iznenađene.
Koliko je stvari na svijetu, pomislio je, svoju bilježnicu. Uvijek postoje neke oči koje nas gledaju.
koje su tu pokraj nas, ali ih ne prepozna- Zapisao je to s velikim uvjerenjem. Vrijedi spomenuti da je mnogo godina
jemo. Zapisivanje se čini kao jedini način Tad je njegov zaključak dugo ostao kasnije na adresu stare kuće stigla razgledni-
da se nešto od toga zapamti. neprimijećen. ca iz nekog nepoznatog mjesta u Tasmaniji.
A stoljećima na trgovima igra mečka. Mnogo godina kasnije, pročitao sam iz- Niko od novih ukućana nije ništa razumio.
I zaboravljena priča o usijanoj zemlji vještaj o neobičnom slučaju koji se dogodio Rođaka i poznanika tamo nisu imali. A i pot-
na kojoj su medvjedicu, uz bubanj, uči- u Holandiji. pis je bio nečitljiv.
li da pleše. Razbolio se čovjek u malom gradu na Djeca koja nisu ni čula za nj trudila su
Taj uvjetni-bezuvjetni refleks nije pro- moru. se da pročitaju tekst i zaključili su da u nje-
učavan niti opisivan. Bio je neka vrsta po- Niko mu nije mogao pomoći. mu piše: “Ljubav, čak i kad je zaboravljena,
slovne tajne. Svi su nalazi pokazivali da je bolest uzela obnavlja sve.” Nisu znali šta to znači, ali ra-
Niko nije pisao o medvjedima, ali pro- maha i ljekari su samo zabrinuto gledali te zvedrili su se.
fesor je svoje pokuse s psima opisao i ostao procjenjivali koliko mu je još zemnog vre- Je li to zaista tako bilo ili nije, ne zna se,
znamenit po tom. mena preostalo. ali više to nikome nije ni bilo važno. n

STAV 5/9/2019 53