Page 27 - STAV broj 385

KRIVO SRASTANJE

Još jedan nenadani susret

U KONAČNICI NIŠTA

NIJE KAO U POČETKU

“Mnogo čemu sam se u životu nadao, međutim, malo toga se
ostvarilo, a ako i jeste, brzo se rušilo kao trošna taraba ili se javljalo
Piše: u iskrivljenoj formi, ni nalik na ono čemu sam u svojim nadanjima
Sadik IBRAHIMOVIĆ
stremio. I ti mi sad kažeš da ništa nisam shvatio!”

lučajno smo se sreli. Sudarili zasigurno poznato, u punini svoje ra- – Ne, ne! Vidi! Odavno sam uočio da
se, zapravo, na uglu dviju ulica skoši razotkriva tek u očima pažljivog u, recimo, Kulenovićevoj Ponornici ima
u starom dijelu grada. Usput- i pronicljivog promatrača. Dakle, pa- više lirskih proplamsaja nego u nečijoj
Sni smo znanci, a njegovo pravo žljivo gledaj oko sebe, analiziraj, pro- poetskoj zbirci. Takav pristup mi se do-
ime nije mi poznato, kao ni to kada i gdje mišljaj i, ako ti se posreći, eto odgo- pao, pokušao sam slijediti ga i, bojim se,
smo se upoznali. Smije se, pozdravlja me, vora na tvoje pitanje, ali, kako rekoh, nisam uspio. Osim toga, tu je i demotivi-
pruža ruku i predlaže da negdje sjedne- sam moraš doći do njega, niko drugi rajuća primisao kome treba to što radim,
mo. Prihvatih. ne može ti ga dati. kome je to bitno, i sam znaš u kakvom
– Znaš šta! Počesto se upitam šta li – A tebi je rečeno da šutiš i trpiš? nezdravom ambijentu živimo... Eto, tako...
mi radimo ovdje – reče. – Da, ali to je samo površina, sve osta- – Jeste li bili na moru?
– Evo, razgovaramo. lo je dublje i kompleksnije. – Kakvo je to sad pitanje?
– Ma daj! Dobro znaš šta sam te pitao. – Šta je tu mudro? – Normalno.
– Svojedobno sam slično pitanje po- – Tebi, očito, ništa i, koliko vidim, – Ne, nismo. Idemo krajem ovog
stavio jednom velikom čovjeku. nisi me ni slušao ni shvatio. mjeseca.
– Jesi li dobio odgovor? – Mnogo čemu sam se u životu na- – Gdje?
– Jesam, ali sumnjam da će ti se dao, međutim, malo toga se ostvarilo, a – U Albaniju. Jednom smo bili tamo,
svidjeti. ako i jeste, brzo se rušilo kao trošna ta- lijepo je.
– Možda i hoće. Da čujem! raba ili se javljalo u iskrivljenoj formi, ni – Kako su vam kćerke? Dugo ih ni-
– Rekao mi je da šutim i trpim. nalik na ono čemu sam u svojim nada- sam vidio.
– To je sve? njima stremio. I ti mi sad kažeš da ništa – Dobro, Bogu hvala. Završile su fa-
– Sve. nisam shvatio! kultete, uspješno, na vrijeme, a na vrijeme
– Bez uvrede, ali ne vidim u tome – Ogorčen si? su i otišle iz ovog ojađenog grada. Jedna je
ništa što bi... – Jako. u Sarajevu, druga u Beču, realizirane su.
– “Mjesto je lijepo i jako čarobno: – Nisi mi baš jasan, ali... Nejse. Ne – Ti i supruga još uvijek radite u dr-
Okolicu mu krasi divna priroda i znam šta bih ti rekao osim da život pravi žavnoj firmi?
voćnjaci. prioritete, pa tako i s nadama, realnim ili – Da.
U njemu je stjecište voda. nerealnim, svejedno. U konačnici ništa – Lijepo, lijepo... A, veliš, nade ti se
Zapanji pogled i pažnju gledaoca. nije kao u početku. nisu ostvarile?
I ne znaš s koje bi strane tu ljepotu – Teška je ovo priča, ne bih više o tome. – Nisam baš doslovno mislio tako, jer...
gledao...” – Slažem se. – Slušaj, nećemo o tome! Nastavimo
– Šta je to? – Nego, ovo sam ti htio reći: privo- li, bojim se, otet će mi se kakva neprimje-
– Kasida, ako se ne varam. Ne mogu dim kraju rad na prvoj knjizi i, premda rena riječ, a to ne želim. Pa, hajde, ako je
se sjetiti ko je autor i samo sam ovaj sam taj tekst dugo i predano pisao, a ri- ikako moguće, da u miru dovršimo ovu
fragment zapamtio, ali, kako god, nije ječ je o lirskoj prozi, nisam baš nešto... kahvu, da odšutimo, ali baš odšutimo, jer
ovo egzaltirana poetska deskripcija Znaš, kad god se vratim tom tekstu, kad šutnja je i bolja i ljekovitija od ovakvog
nekog lijepog pejzaža, nego poruka i ga iščitavam, uviđam da je sve to slabaš- razgovora, ako se sve ovo skupa razgovo-
uputa da ljepota, bilo kakva, nije li- no, neuvjerljivo... rom može i nazvati. Hoćeš li da odšutimo?
jepa sama po sebi, ona se, a tebi je to – Opet neispunjena nadanja? – Hoću. I, ovaj... Oprosti. n

STAV 22/7/2022 27