Page 36 - STAV broj 385

DRUŠTVO

počela je plakati. “Nema ona više osjeća-
nja, dobro je ikako ostala u pameti šta je
sve proživjela. Znala je otići s krampom
na Kozaru i tražiti ga, ne bi li našla još
neki dio tijela. Nemoguće je bilo, zna-
te kolika je Kozara. Na to sve, rahmetli
tata je umro njoj na rukama, nakon što
ga je zadesio treći moždani udar”, priča
nam Emira.
Emir Kahrimanović bio je jedini Emi-
rin brat. Vijest o njegovoj pogibiji ju je
mnogo pogodila. Kaže da ni nakon svih
godina bol ne prolazi. Prazninu i dalje
osjeća, ali im je utoliko lakše što znaju
da je njihov Emir pronašao svoj vječni
smiraj. “Teško je, nedostaje mi. Bili smo
jako bliski, volio je mene i moje dijete.
Bio je jako dobar brat, dobar insan. Bio
se čak i oženio, šest mjeseci bili u braku, kuću i djecu. Zbog toga je Budo bio puno događaja koji su se desili na ovim pro-
žena mu ostala. Dolazio mi je često, za- više vezan za nju nego za oca. Kaže da je storima. Iako je prošlo mnogo vremena,
dnji put kada sam ga vidjela, sjećam se od troje njene djece on najviše sličio njoj. rane su još uvijek svježe jer se one sva-
dobro, bio je u kožunu, nosio je farmer- “Uvijek sam govorila da mi je samo da ne- ke godine iznova otvaraju. U Prijedoru
ke i gumene čizme. Rekao je mom sinu: što nađem, da ga možemo ukopati, ali je i je dosta šehidske krvi proliveno. Teška
‘Dođi ovamo daidži, neće vama ništa fa- teško, jako teško. U mom srcu ima jedno nam je bila prošlost, krvava, a budućnost
liti.’ Najstariji sin, kaže nam Emira, jedva prazno mjesto, zauvijek će biti tu. Dvoje neizvjesna. Mi ćemo ove godine ukopa-
da ga se sjeća, a najmlađem sinu je dala djece mi je živo, hvala Allahu, ali fali on. ti 16 posmrtnih ostataka naših dragih
ime po svom bratu. Ništa bol majke ne može umanjiti. Išla šehida, naše drage braće. Najmlađa žr-
Sabahudin Ičić rođen je 24. juna 1971. sam ga vidjeti, uzela sam one kosti u ruke tva je u trenutku kada je ubijena imala
godine. Pronađen je na Korićanskim sti- i poljubila. Čovjek mora nastaviti živjeti, 19 godina, a najstarija osoba 65 godina.
jenama. Njegov otac Hajro ubijen je isti mora se i smijati, ali to se nikada ne može Naravno, mi se trudimo da svake godine
dan kada i Sabahudin. Nažalost, Hajri- prežaliti niti zaboraviti. Nekada nesvjesno dođemo u što većem broju. Haram nam je
ne ostatke do današnjeg dana nisu pro- zaplačem, kuham nešto i kćerka me upita zaboraviti da su oni za ovaj grad, za ovu
našli. “Voljela bih da i njega nađemo, da zašto plačem, eto, samo mi naumpadne…”, državu, našoj dragoj Bosni i Hercegovi-
ih zakopamo jedan do drugoga, kako su sa suzama u očima nam priča Saima. ni dali sve što su imali; svoju mladost,
i ubijeni”, kaže nam Saima, Sabahudi- Saimin mlađi sin također je bio u lo- svoju krv, svoje nedosanjane mladalačke
nova majka. goru. Sada svi žive u Kanadi. Saimina snove i ono najdragocjenije – svoj život”,
Budo, kako su svi zvali Sabahudina, kćerka doći će na dženazu svoga brata, ističe Hodžić.
bio je veoma poslušno dijete. Dobro je nažalost, sin je spriječen. Nadaju se da Amir ef. Mahić, glavni imam Kozar-
učio, a majka Saima kaže da je znao neka- će uskoro pronaći i kosti rahmetli Haj- ca i glavni organizator šehidskih džena-
da “i zijana praviti”. Sjeća se da se, kada re, te da će napokon, makar na taj način, za, rekao je kako je ove godine organizo-
je bio mali dječak, popeo na štalu. Bio je ostvariti smiraj u svojim srcima. vano više sadržaja negoli je to bio slučaj
vrckav, ali nikada nije rekao “neću” maj- prethodnih godina, s ciljem da se kroz
ci, koja se sjeća: “Bila sam u avliji kada INSTITUCIONALNO OBILJEŽAVANJE određen broj sadržaja stavi akcenat na
su ga odveli za logor. Vezao je pertle na Glavni imam MIZ-a Prijedor Benja- memorijalizaciju tog čina kao i da se in-
patikama, pogledao u mene i otišao. To min ef. Hodžić istakao je važnost dolaska stitucionalno obilježe 20. jula i stravični
je bio zadnji put da sam ga vidjela. Ja ne na ovakve i slične događaje, što je dužnost zločini počinjeni nad prijedorskim Boš-
znam ni kako je on prošao pored mene, muslimana, kao i čuvanje od zaborava njacima i Hrvatima.
sva sam se bila izgubila u tom trenutku. svega onoga što se na ovim prostorima “Bit će predstavljen i idejni projekat
Nije imao ni punu 21 godinu.” desilo prije tri decenije. Memorijalnog centra u Kamičanima, u ko-
Saimin muž Hajro radio je u Njemačkoj, “Ove godine obilježavamo 30. godiš- jem bi se nalazili određeni sadržaji tokom
te je obavljala sama sve poslove vezane za njicu od stradanja i genocida, stravičnih cijele godine s ciljem memorijalizacije i
institucionalizacije svih dešavanja koja
su se dešavala na ovom području. Svi sa-
držaji koji će biti upriličeni imaju za cilj
da se široj bh. javnosti, ali svakako i široj
javnosti u svijetu, ponudi bolja predsta-
va o svim stravičnim zločinima koji su se
desili devedesetih godina. Sama ova go-
dišnjica govori o jednom značajnom peri-
odu koji je protekao i o potrebi da se ono
što se desilo sačuva za buduće generaci-
je jer oni koji su doživjeli sve to polahko
nestaju s ovozemaljskog tla. Zbog toga
moramo sačuvati u budućnosti sjećanje i
pravu istinu”, zaključuje Mahić. n

36 22/7/2022 STAV