Page 39 - STAV broj 385

Juso Jusić, zvani Bonzo iz
Goduša kod Sapne, ratni
saborac Kapetana Hajre
braniti. Sve je bilo iz nužde. Bilo je prego- god su smetale neprijateljske linije. Teočak Ja sam kasnije stao na minu i liječio sam
vora sa susjednim srpskim selom o nena- je bio u potpunom okruženju, ali je Hajro se u Iranu. Godine 1994. vratio sam se i
padanju, ali kada dođu pred kuću i pucaju, Kapetan ovdje povremeno dolazio s pe- primijetio da je vojska već bolje organi-
moraš se braniti. Moj petnaestogodišnji sin desetak vojnika i koordinirao djelovanje zirana. Imao sam starog Kadeta i njime
Midhat i ja smo zajedno išli u izviđanje, a i pa je tako izvedena deblokada Teočaka. sam prevlačio ranjenike. Jedne prilike na
mlađeg Dževada, koji je tada imao trinaest Deblokada je dosta uspješno izvedena, uz nekom skupu u Bosanskom kulturnom
godina, nismo mogli spriječiti da dadne svoj vrlo malo žrtava s obje strane. Oni su se centru Tuzla bio sam u publici kada se
doprinos odbrani. U mojoj su kući, osim uglavnom razbježali, bili su iznenađeni jer obraćao rahmetli Alija Izetbegović, naš
moje porodice, bile i tri svastike iz Klise nisu očekivali otpor, a mi smo zarobili do- prvi predsjednik i vrhovni komandant
sa svojih šestero djece, a linije su u počet- bar ratni plijen, odnosno ono što je njihova Armije Republike Bosne i Hercegovine.
ku bile oko pet stotina metara od kuće, a vojska ostavila. Zasluge Hajre Kapetana na Dobro se sjećam njegovih riječi. Naveo
kasnije smo ih potisnuli na kilometar-dva, ovom su području velike, a dok je on bio je primjer kada je UNPROFOR prošao
barem da nas ne mogu snajperom gađati, živ, ništa nije zapaljeno ni uništeno. Prili- kroz Rastošnicu 1994. godine, mislim
jer je granatiranje bilo konstantno. Ostavim kom deblokade i tokom povlačenja srpskih da su tada bili Englezi, i govori rahme-
kravu da pase, a oni je gađaju granatom. Pa vojnika i civila iz Rastošnice, a to je srpsko tli Alija Izetbegović kako su mu rekli da
džamiju... Vjerski objekti bili su im posla- selo između Teočaka i Goduša, govorio je: su vidjeli da su obje crkve čitave. Oni su
stica! Oko kuće su padale granate i neka ‘Pustite ih, neka odu’, jer nije htio da bude se tome čudili, pričali su kako je to vrlo
su oštećenja i danas vidljiva”, navodi Jusić. civilnih žrtava”, navodi Jusić. čudno jer su okolo devastirani objekti,
On ističe da je Kapetan Hajro, osim Spajanjem Teočaka sa sapnjanskim te- sve porušeno, a crkve nisu i Alija dalje
hrabrosti, imao i dobre organizacione spo- ritorijem otvorila se komunikacija s ranije kaže: ‘Oni tako govore, a u mene srce ra-
sobnosti i u nastojanju da napravi neku oslobođenom Kalesijom, preko koje se do- ste. Rekao sam im – nismo mi kao oni’.
iole jedinicu koja može braniti svoja sela, lazi do Tuzle. Inače, Sapna i Teočak danas To je opet zahvaljujući Hajri, koji nije
okupio je dobrovoljce s područja općina su na entitetskoj granici. dao da se pali. Poslije nije bilo šanse da
Sapna i Teočak. “Bilo je to čudo koje su izveli naši se pomjeraju linije u naš teritorij. Trebalo
“Predočio nam je šta nas čeka. Rani- ljudi. Nešto ranije nezamislivo. Imao je je samo ići u dalje oslobađanje. Sačuvali
je je bio presretnut razgovor u kojem ne- Kapetan Hajro oko hiljadu svojih sljed- smo državu, njene granice i teritorij, a ovi
prijatelj navodi sljedeće: ‘Operacija Bije- benika s područja Zvornika, iz Križevića, entiteti, nije bitno kako se zovu poslije
li Potok je završena. Ovce su u toru’, a ko Kamenice... Iz našeg su sela u akcijama Dejtona... država je broj jedan i uređivat
ne zna, u Bijelom Potoku je za jedan dan, od petero braće Omerovića učestvovalo ćemo je. Uvijek kažem da se Genocid nad
1. juna 1992. godine, ubijeno 675 muška- njih četvorica. Muradifa je rafal sasjekao Bošnjacima nije desio, on je sistematično
raca i dječaka bošnjačke nacionalnosti iz na proboju za Teočak i on je paraplegičar, pripremljen da mi nestanemo. Jer imamo
zvorničkih sela. Kapetan je to sve znao i daidža je ranjavan nekoliko puta, treći Zvornik, Bijeljinu, Vlasenicu, Prijedor i
on nije gledao ima li deset, pedeset ili sto- brat Redžo je bez noge. I još je takvih druge sredine gdje su ubijani ljudi 1992.
tinu vojnika sa sobom, išao je u napad gdje porodica gdje su svi išli za Kapetanom. godine jer je neko zacrtao da nas se tre-
ba pobiti i raseliti. I poslije svih presu-
da, i domaćih i međunarodnih sudova,
Godine 1992. formiran je u julu Općinski štab Teritorijalne zločincima kao da je Bog oduzeo pamet.
odbrane sa svoja četiri odreda, iz kojih je 16. septembra Ali mi smo od ničega postali neko ko se
odbranio. Milion puta smo jači i organi-
iste godine izrasla Prva teočanska brigada s 1.294 borca. zaciono i moralno, nego što smo bili 1992.
Predvodio ih je kapetan Hajrudin Mešić, a brigada, koja godine. Imamo sve: policiju, vojsku, dr-
žavu, nekakvo iskustvo. Mi ovdje nismo
je garantirala opstanak bošnjačkog stanovništva na ovom imali tehničara da previje ranjenika, sve
prostoru i koja je bila trn u oku daleko opremljenijem smo to sami radili i bivali smo bez oružja
i opet smo odbranili svoje kuće i porodi-
agresoru, dobila je nadimak “Lavovi iz Teočaka”. ce”, ponosno zaključuje Jusić. n

STAV 22/7/2022 39