Page 42 - STAV broj 385

DRUŠTVO

“Igmanska džamija
historijat Gazi Husrev-
begove, nije u nju uloženo
19 miliona dolara kao u
Fahdovu, nije lijepa kao
Istiklal, nema arhitekturu

kao Ferhadija ili Aladža,
nema ni dobar put,
nema ni svoj džemat. Ali
temelji te džamije jesu
krv naših šehida, ruke i
noge naših gazija, suze
majki koje su slale svoje
sinove u borbu, suze
jetima i mazluma kojima je

načinjena nepravda, sve je
to kanalisano u temelje te
džamije.”

u snijegu, počeli su praviti džamiju. Na
dan kada je džamija otvorena, 5. februa-
ra 1994. godine, na Markale je pala gra-
nata i napravila masakr. Nevjerovatne
su te koincidencije”, priča nam Hodžić.
Od tog trenutka, dodaje, ta džami-
ja je mnogo više od same konstrukcije džemat, ali temelji te džamije jesu krv je danas tu i koja je naknadno urađe-
koju i danas vidimo. naših šehida, ruke i noge naših gazija, na, bila je operaciona sala vojne bolni-
“Ja je smatram najvažnijom džami- suze majki koje su slale svoje sinove u ce, tu su dovoženi teški ranjenici i tu
jom u Bosni i Hercegovini. Zašto? Ona borbu, suze jetima i mazluma kojima je su operisani 1995. godine, kada je bio
nema historijat Gazi Husrev-begove, načinjena nepravda, sve je to kanalisa- pokušaj deblokade Sarajeva, tu su neki
nije u nju uloženo 19 miliona dolara no u temelje te džamije. Kada govorim od tih teško ranjenih preselili u džamiji
kao u Fahdovu, nije lijepa kao Istiklal, o krvi šehida, ne govorim simbolički, i kao šehidi su iznijeti iz džamije. Zato
nema arhitekturu kao Ferhadija ili nego je doslovce krv šehida u njenim je smatram najvažnijom. Za sve nas koji
Aladža, nema ni dobar put, nema ni svoj temeljima. Ispod one musandre, koja smo branili Bosnu i Hercegovinu, ona je

Harun Hodžić

42 22/7/2022 STAV