Page 46 - STAV broj 385

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (122)

“NEMAMO ŠTA ČEKATI,

JOŠ SE NISU UKOPALI,

IDEMO IH OTJERATI”

Pucnjava je sada bila još jača. Odjeknuše ručne granate i
Piše: Amir HASANOVIĆ stopiše se s jezivim jaukom na četničkoj strani; samrtni jauk
u kojem je ranjenik dozivao nekoga kroz pucnjavu.

iša od sinoć sipa kao iz kabla. Ispred ranjenih, on odmahnu rukom kao da žali neki znak, počela me hvatati lagana panika.
kuće u kojoj smo stacionirani sve za izgubljenim vremenom i zalupi vratima. Niko ništa ne govori, niko ne daje nikakve
je poplavljeno. Posavina je inače Kombi i njegove prigušene štopke nestado- znakove, svi gledamo naprijed prema rovu
Ktakva. Treba samo malo kiše da se še u oblačnoj noći u krivini između kuća. udaljenom tridesetak metara.
sve pretvori u baru i kaljugu. Granate ponovo počeše padati po ku- Tako osluškujući, prođe nepoznato mno-
Dali su nam jednu sobu da se tu smje- ćama i dvorištima. Stapali su se bljeskovi i go ili malo vremena i vodič se odvaži krenuti
stimo. Potpuno pokisli, pokušali smo u ne- detonacije. Skakali smo i zalijegali na sva- prema rovu. Posljednjih je desetak metara
kom starom šporetu naložiti vatru. Nekako ki fijuk granate. puzao. Mi smo grčevito stiskali kundake
smo se umotali u deke i onako mokri kroz Ubrzo smo se malo odmakli od naselja, do krajnosti napetih živaca. Dolje, desno od
razgovor polahko zakunjali uz pucketanje pa su i fijuci postali rjeđi, jer su granate ci- nas, odjekivala je pucnjava, ali ovdje nismo
drveta u peći. ljano padale na naselje. primjećivali nikakve pokrete.
Probudili su nas, nažalost, oko tri sata Već smo bili ostavili kuće iza sebe, a Odjednom se čuo jauk, neko je dozivao
ujutro. Kažu da se nešto čudno događa. Vani onda se nova kanonada granata svih kali- pomoć. Konstantno je ponavljao: “Ajjj, ra-
je počelo granatiranje, a nije bilo uobiča- bara sručila na naše položaje. Ovaj su put njen sam, ajj, ranjen sam!” Pokušali smo od-
jeno da se granatira tako rano. Komandir bljeskovi i detonacije bili tačno ispred nas, gonetnuti odakle je dolazio zvuk. Trenutak
čete reče da se naši na položaju kod kanala a sada se jasno čula i jaka pješadijska pu- poslije bili smo zasuti salvom metaka. Bacili
prema Jagodnjaku ne javljaju – ili je neko cnjava. Nismo poznavali teren i u svakom smo se mahinalno u onu vodu i blato. Za-
prekinuo žicu od telefona ili njih tamo više smo momentu svi gledali da u mraku ne pucalo je sada sa svih strana. Više nam ništa
nema. Odlučeno je da moramo provjeri- izgubimo našeg vodiča, koji je neustrašivo, nije bilo nejasno: naši su bili izgubili dio li-
ti situaciju, pa smo se nabrzinu odjenuli i nekad i ne saginjući se kad bi pala granata, nije i povukli se na rezervni položaj. Usljed
krenuli. Vodio nas je jedan od njihovih ko- išao ispred nas. neobaviještenosti mi smo sada na mjestu
mandira iz 108. brigade, domaći čovjek koji Dio momaka koji su nas jučer smijenili gdje se nalazio BOS (borbeno osiguranje)
je znao svaku kuću i svaki kutak u okolici. susrećemo tik iza naših položaja. Nose dvo-
U meni se pojavio neki iznenadni strah. jicu teško ranjenih saboraca. Nisam mogao vjerovati da
Krenusmo ulicom kada je počelo fijukati i Nisam mogao vjerovati da su četnici iza
zviždati. Tada sam prvi put čuo fijuk na- ponoći, po kiši i mraku pokrenuli ovako su četnici iza ponoći, po kiši
dolazeće granate. Čuješ po zvuku da leti žestok napad. U jednom trenutku uvjeravao i mraku pokrenuli ovako
prema tebi, a na tebi je da skočiš ispod ne- sam samoga sebe da je sve ovo samo san, da
čega, bilo čega, samo da nisi nezaštićen, ću se probuditi. Onda sam se počeo tješiti da žestok napad. U jednom
makar pokrio samo glavu, makar samo da je ovo normalna situacija, da je samo važno trenutku uvjeravao sam
sam sebe utješiš da si siguran. Strašne de- da si na oprezu, da se ne izlažeš, da nije baš
tonacije odjekuju oko nas. Iznenada protr- toliko opasno. U takvim mislima primakli samoga sebe da je sve ovo
ča nekakva krava vukući za sobom komad smo se samim rovovima, odnosno kanali- samo san, da ću se probuditi.
daske. U ovoj tamnoj noći, na kiši, sve je ma u kojim smo jučer držali svoj položaj i
izgledalo nestvarno. u kojima smo imali iskopane grudobrane. Onda sam se počeo tješiti da
Vozilo koje nam je dolazilo u susret sa za- Stajemo vrlo blizu tih rovova i osluš- je ovo normalna situacija,
mračenim svjetlima umalo nas nije pogazilo kujemo ima li ikakve reakcije od naših koji
na cesti. Vozač zakoči i otvori vrata: “Imate bi trebali da su tu na položajima. Čekamo da je samo važno da si na
li, momci, ranjenih? Ako ima, ubacite ih u sekundu-dvije, minutu, možda sat, ne znam, oprezu, da se ne izlažeš, da
kombi, evo vozim dvojicu momaka do sa- to čekanje mi je izgledalo jako, jako dugo.
niteta.” Neko od naših viknu mu da nema Svi smo bili kao u nekom grču. Iščekujući nije baš toliko opasno.

46 22/7/2022 STAV