Page 48 - STAV broj 385

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (61)

NE MOGU NAM NIŠTA,

VRAĆAMO SE U OLOVO,

VRAĆAM SE KUĆI

Dočekali su nas djed i njegov prijatelj Muhamed. Istovarili smo stvari.
Vratio sam se kući, u podrumske prostorije. Bilo je struje. Vode

Piše: Ammar KULO još nije bilo. Morali smo i dalje nositi kanistere. I dalje sam morao
izbjegavati pojedine ulice. Svejedno! Vratio sam se kući! Svojoj
kući! Nestvarno! U Olovo. U moje Olovo, moju mahalu, moje sve!!!

“Up’moć... up’moć..!”, jedva razumlji- dobro smo...”, uglas smo povikali, nakon
vo, čuo se poziv za pomoć. Za trenutak što smo se koliko-toliko pribrali. Otišli smo
svi su stali, i djevojčice iz razreda što su do naših deka, ondje gdje su bili “sedma-
igrale odbojku, drugovi što su trčkarali ci” – naši drugovi, opružili se i uživali u
po livadi igrajući fudbala na male, oni augustovskom suncu, blagom povjetarcu,
koji su bili u vodi, nastavnici u trenutku mirisima i pjevu ptičica što je dolazio iz
dok su ispijali kahvu gledajući letimično obližnje četinarske šume...
da im nešto ne promakne, ribari koji su Bili smo, nakratko, glavna atrakcija izle-
upravo prolazili pored rijeke, žene na ce- ta organiziranog povodom završetka školske
sti s vilama na remenima iz okolnih sela godine. Susreli smo se s vršnjacima iz po-
što su krenule ne neku njivu da pokupe dručne škole Čuništa, negdje na nekoj livadi
pokošenu travu... Prepoznao sam Bazu. uz rijeku, koji kilometar nizvodno, od mo-
Već ga je Krivaja, brza planinska rječi- sta u Crnom potoku. “Mog’o si me ugušiti?
ca s bezbroj virova, vukla prema dnu... I Taman sam bio ispliv’o kad si se pojavio!”,
sam sam bio u rijeci, možda dva-tri metra pravdao se Baza pred rajom. “Jašta, i jedan i
daleko. Bacio sam se prema njemu, mada drugi su plivači par ekselans!” bio je sarka-
nisam bio bogzna kakav plivač kakvih je stičan Rusko, “ni Krivaju ne možete prepli-
bilo među vršnjacima. vati.” Grohotom su se smijali ostali dječaci.
Doplivao sam do Baze pokušavajući Nije mi bilo do smijeha. Razmišljao
ga uhvatiti za ruku... Umjesto toga, on je sam što se moglo desiti da nas je rijeka,
u nekontroliranom zahvatu uhvatio mene umjesto u plićak, povukla na drugu stra-
za rame, snažno me povukavši ispod povr- nu, ondje gdje je dublje. “Mogli bi uve-
šine vode... Služio sam mu kao oslonac da sti novu olimpijsku disciplinu, plivanje
bi isplivao na površinu, došao do daha... i ronjenje u paru. Ha-ha-ha. Dobro ste
Tonuo sam tako na čas, a Baza izranjao, a ono izveli u dublu!”, nastavljali su nas
onda je tonuo on, a ja izranjao i tako više zadirkivati.
puta naizmjenično ... Ne znam koliko je Olovska općina bogata je vodama. Tu
to trajalo... Činilo se kao vječnost! Sve je su rječice Stupčanica, Bioštica, Krivaja,
pulsiralo u meni, biti ili ne biti, srce kao Orlja, manje pritoke, potočići, vrela banj-
da se spustilo u pete. Od silnog straha i uz- ske vode...Uvijek je život čovjeka s ovih
buđenja, sada sam pokušao odgurati Bazu prostora bio vezan za vodu i dešavanja oko “Kulo, nastavnici te zovu”, reče mi
prije nego će voda i mene i njega nanije- vode. Gotovo da je sramota ne znati pliva- Nedžmedin. “E sad će nas ‘pegledat’. Ide-
ti u plićak... ti... Ipak, postoje sela, razbacana po brdi- mo li, Baza?”, upitah. “Mene nisu zvali!”,
Pritrčali su nastavnici, ribari... Uda- ma, prilično udaljena od rijeka. Možda je vješto se izvlačio Baza. “Dobro, onda idem
rali su nas po leđima dok smo iskašljavali potez od Dolova do Bakića i dalje prema sam”, rekoh pomalo ljutito.
vodu... “Jeste l’ dobro? Osjećate l’ nesvje- Krivajevićima najviše udaljen od kupa- Došao sam do mjesta gdje su nastavnici
sticu? Da vas vozimo u Pasku?!?”, odjed- lišta. Baza je iz Dolova! Pokušavao sam postavili šator. Još su sjedili ispijajući ka-
nom milion i jedno pitanja od nastavnog naći neko logično objašnjenja vezano za hvu nastavnik geografije Naim, nastavnica
osoblja! Bili su vidno zabrinuti. “Ne, ne vještinu plivanja. matematike Hanka i nastavnica bosanskog

48 22/7/2022 STAV