Page 47 - STAV broj 385

i sudarili smo se s četnicima koji su zapo-
sjeli taj izgubljeni dio linije.
Otpočela je pucnjava s obje strane. Uz-
vraćali smo spram svoje situacije i položaja.
Uspjeli smo svojih osamnaest ljudi raspo-
rediti duž kanala i uzvratiti vatru ne dopu-
štajući da nam priđu s boka.
A onda blijesak, sve oko nas bilo je
svijetlo, kao da je dan. Ispred sebe mogli
smo vidjeti velike kapi kiše, koje su na
ovoj svjetlosti bile bijele poput mlijeka.
“Svijetleći fenjer”, koji su ispalili četnici,
sve je obasjao. Jasno smo ih vidjeli uda-
ljene ne više od dvadeset metara od nas.
Ponovo je zatreštalo. Samirov mitraljez
štektao je i nadjačavao svojim zvukom
naše puške.
Desno smo uočili dolazak ostatka naše
jedinice. Ulijetali su jedan po jedan u ka-
nal koji nas je štitio. Za nekoliko minuta
bilo nas je trostruko više nego u prvom
momentu napada. Jedan za drugim preba-
cujemo se naprijed dok nas naša dva teška
mitraljeza štite.
Samir viknu lijevoj strani da krenu. “Ide-
mo, nemamo šta čekati, još se nisu ukopali,
idemo ih otjerati!” Njegov mitraljez zatre-
šta i kao da nam dade neku dodatnu sna-
gu. Siluete u mračnoj noći počeše polahko
nestajati u visokoj travi ispred kanala. Pu-
cnjava je sada bila još jača. Odjeknuše ruč-
ne granate i stopiše se s jezivim jaukom na
četničkoj strani; samrtni jauk u kojem je
ranjenik dozivao nekoga kroz pucnjavu.
Sada smo ih stisli, a naši momci su im
s lijeve strane razbili bok. Upadamo u ka-
nal i jasno vidimo da se povlače. Nekoli-
ko metara ispred nas jedan četnik u skoku
preko grudobrana biva uhvaćen u mrežu
naših metaka. Zaustavljen u trenutku, kao
da je udario u nevidljivi zid, a onda se ra-
širenih ruku stropoštao nazad i pljusnuo u
veliku baru.
Već smo bili u svojim starim rovovima.
Pucnjava nije jenjavala dok smo pucali za
četnicima koji su se povlačili i nestajali u
tami noći.
Na horizontu su se ukazivali prvi zraci
zore. Svitalo je. Pucnjava je gotovo utihnula.
A onda me iznenada prenu neki zvuk: uda-
ljen nekoliko metara desno od nas četnika
je izdisao u samrtnom hropcu; drugi je le-
žao tačno pred nama. Okrenem se i vidim
tijelo našeg vojnika. Poginuo je najvjero-
vatnije kad je pao ovaj dio linije.
Zovnuo sam Samira, podigli smo tijelo
našeg borca preko tranšeje i iznijeli ga na za-
ravan. Uzeli smo šatorsko krilo i prekrili ga.
Dolje, kod velikih stabala, vidjeli smo
siluete vojnika koji su ulazili u liniju. Mi
smo bili potpuno mokri, od glave do pete.
Negdje iz smjera Orašja odjekivale su de-
tonacije i bljeskalo je po jutarnjem nebu.
Pogledah iznad sebe i tek tad primijetih da
je kiša prestala padati. n

STAV 22/7/2022 47