Page 38 - STAV broj 385
P. 38
DRUŠTVO
ljudi koji su s Kapetanom Hajrom došli sa
zvorničkog ratišta, a kakve su bile borbe,
možemo gledati i brojčano. U Teočaku ima-
mo 361 šehida na osam hiljada stanovnika
i 850 ranjenih, zatim 135 civilnih žrtava i
sedmero ubijene djece”, podsjetio je Suad
Mustajbašić, ministar finansija u Vladi Tu-
zlanskog kantona, inače pripadnik Prve te-
očanske brigade i ratni vojni invalid.
Edin Hadžimuhamedović, predsjednik
Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja
Tuzlanskog kantona, ukazao je na značaj
odbrane Teočaka za ostatak teritorije da-
našnjeg Tuzlanskog kantona.
“Širom države imamo manifestacije
u kojima obilježavamo stradanje Bošnja-
ka, ali ovdje je slučaj da slavimo pobjedu
dobra nad zlom. Teočak je iznjedrio i he-
roja oslobodilačkog rata Kapetana Hajru
i mi smo veoma ponosni na sve što su on
i njegovi saborci učinili za slobodu naše
domovine”, naveo je Hadžimuhamedović.
U Teočaku ćete teško naći muškarca
koji se borio za slobodu Bosne i Herce-
govine, a koji će danas javno razgovara-
ti o tom periodu. Razloga je više: neki su
preselili na bolji svijet, neki su se odselili
u inostranstvo, neki ne kriju razočarenje
zbog svog današnjeg statusa, neki kažu da
su loši govornici, a neki zbog određenih
pravnih pitanja ne žele istupati javno...
No, u Godušu, na području općine Sa-
pna, posjetili smo Jusu Jusića, kojem su
ratni drugovi dali nadimak Bonzo. Otvo-
reno je govorio o deblokadi Teočaka, koji
je nekoliko mjeseci bio u potpunom okru-
ženju, ali se odlučno odupirao neprijatelju.
“Naš je narod miroljubiv i nije mogao
“Ovih dana obilježavamo 24. ‘Teočanske tako da je bilo i mnogo civilnih žrtava. Ka- vjerovati da će ih napadati i ubijati neka-
dane otpora’, a tokom višednevne manife- petan Hajrudin Mešić bio je na čelu naše dašnji prijatelji. Odbijali smo vjerovati u
stacije slavimo bitke i opstanak na prostoru brigade, a on je već bio prekaljeni ratnik sa to, jer kao ‘neće nas jer nismo nikom ništa
kojem vojni analitičari nisu davali šansu da zvorničkih linija i taj prvi udar smo zaista krivi’ i Agresija nas je zatekla nespremne,
će opstati. Zasluge su to teočanskih boraca. puno osjetili, ali se kasnije pokazala spre- neodlučne i neorganizirane. Problem je bilo
U večernjim satima 19. jula 1992. godine mnost i odanost naših boraca svojoj državi i naoružanje, a oni su bili spremni jer su se
započelo je bombardiranje područja opći- i Teočak je postao i ostao sinonim za borbu pripremali za nas tokom rata u Hrvatskoj i
ne Teočak, a građani nisu imali adekvatna boraca Armije Republike Bosne i Hercego- u Sloveniji. Ipak, dolaskom Kapetana Haj-
skloništa. Granate su ulijetale u podrume vine. U početku smo imali malo oružja. Bilo re na ovo područje sve se mijenja. Situacija
u kojima je bilo po dvadeset-trideset osoba, je to u rangu jednog bataljona i bili su to je bila takva da ili ćeš biti ubijen ili ćeš se
38 22/7/2022 STAV