Page 47 - STAV broj 184
P. 47
Amir Ismić
sudbinom i da trebam braniti domovinu. nisam bio u stanju napisati niti jedno u kojima ratni vojni invalidi mogu gle-
Bio sam oslobođen mobilizacije jer sam slovo – vidim zašto sam tog jutra preži- dati sve filmove zeničkog kina, pozorišne
imao radnu obavezu. Nisam htio u jami vio. Dragi Bog ti nikada ništa ne oduzme predstave, posjećivati teretanu, kuglanu,
provoditi rat i prijavio sam se u diverzante a da ti zauzvrat ne dadne stotine drugih otvorene bazene i biti članovi biblioteke.
Trećeg korpusa. Svašta smo prolazili, teš- stvari i mogućnosti. Poslije ranjavanja Sve to participiraju simbolički samo s 1
ke bitke na nekoliko frontova, a glad nas postao sam izuzetno elokventan i komu- KM, dok ostatak stvarne cijene fakturi-
je naprosto razvaljivala. U rano jutro 24. nikativan, duhovno i moralno stabilan da ra Udruženje “Baton”. Nemamo redovno
jula 1993. teško sam ranjen. Eksplozija, pomognem sebi i drugima. Eto, date su finansiranje, što je još veća specifičnost
samo tup zvuk u ušima i više ništa ne ču- mi i izuzetne organizacione sposobnosti. ovog udruženja. Na sve moguće načine
jem. Krv šiklja, padam licem na zemlju. Ovo je šta znam i primijetim, a kakva me iznalazimo rješenja kako da ratne vojne
Ubrzo se pridižem i pružam ruke da se još iznenađenja očekuju... invalide i stradalnike rata animiramo da
šake sretnu. Ali, nisu se srele... Lijevom STAV: U Zenici ste najprepoznatljiviji kao ne sjede “zatvoreni” u kući, da svoje slo-
rukom pipam desno rame i klizim niže osnivač i predsjednik Kluba paraolimpij- bodno vrijeme provode uz različite kul-
do lakta. U sebi pomislim: “Nemam de- skih sportova “Baton”. Zbog čega ste se turne ili sportske sadržaje. Isto tako, važno
sne ruke.” Rukom prelazim preko čela i odlučili za osnivanje udruženja i zašto je napomenuti da Udruženje “Baton” iza
mali prst upada u očnu duplju. I shvaćam, ste izabrali takav naziv? sebe ima preko 70-ak izuzetno posjećenih
nemam desnog oka. Kažem sebi: “E, to je ISMIĆ: Odmah po završetku studija edukativnih tribina u projektu kojeg na-
značenje mog sna.” Sjetio sam se i Jusufa, uključio sam se u Savez slijepih boraca zivamo Batonovi muhabeti. Također, reali-
a. s., iz Kur’ana. Zeničko-dobojskog kantona, na poziciju zirali smo 10-ak edukativnih putovanja
Tog jutra “poginuo” sam gledajući s as- predsjedavajućeg Skupštine. Postao sam i po cijeloj BiH i inostranstvu, kao i mno-
pekta da mi je protupješadijska mina igrač Kluba sjedeće odbojke ‘92. Ali, sve ge druge različite projekte, poput šivenja,
eksplodirala u ruci na 30 centimetara od su ovo bila udruženja koja su animirala izrade suvenira, sjetve kao terapije...
lica. Dobro sam znao njeno ubojito dej- samo određene društvene kategorije rat- STAV: Šta Vi mislite o grupicama
stvo. Iznenadio sam se kada sam poslije nog vojnog invaliditeta. Bilo je potrebno demobiliziranih boraca koji vežu zasta-
par sekundi otkrio da sam izgubio “samo” okupiti i slijepe, paraplegičare, amputirce, ve Republike BiH i Herceg-Bosne, a po-
desnu ruku i oko. Odmah mi je bilo jasno odnosno sve ratne vojne i civilne invalide tom pokušavaju blokirati Federaciju BiH?
da postoji neki meni nepoznati razlog zbog Zenice, pa onda im ponuditi interesantne Primjerice, u RS-u su prava boračke po-
kojeg sam preživio. Sada, kada posmatram, projekte u kojima bi oni svojom afirmaci- pulacije kudikamo manja, ali nismo vidje-
završen fakultet, magisterij, a evo sada i jom zaboravili svoje hendikepe ili stanje u li da nekadašnji borci Vojske RS-a ruše
doktorat – samo s lijevim okom na koje kojem se nalaze. Primjera radi, Udruženje balvane i blokiraju puteve. Šta to govori
sam jedva vidio, oko 30%, i preostalom “Baton” napravilo je i realiziralo projekte o nama, barem u smislu razine manipu-
lijevom rukom, kojom prije ranjavanja lacije i politizacije boračke populacije?
ISMIĆ: U startu nije krenulo kako treba,
nisu sve boračke organizacije zajednički
nastupile kako bi se donio zakon koji bi
obuhvatio sve boračke kategorije. Tako je
Vlada Federacije BiH 2004. godine usvo-
jila Zakon o pravima branilaca i članova
njihovih porodica, a poslije demonstra-
cija 2005. i dobitnici najvećih priznanja
dobili su svoj zakon. Postavlja se realno
pitanje: Zašto se ovoliko čekalo s rješava-
njem problema demobiliziranih boraca,
gdje su bili predstavnici ovih organiza-
cija sve ove godine i ko su sada predstav-
nici ovih boraca? U drugom planu su pi-
tanja da li su određene političke partije
STAV 13/9/2018 47
